1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

„Iran nije promijenio svoj kurs“"

Čini se da je teško ne biti oduševljen nedavno postignutim sporazumom o atomskom programu. Olli Heinonen, bivši inspektor IAEA, objašnjava zašto se s oprezom mora gledati na postignuti sporazum.

Iranski ministar vanjskih poslova Mohammed Dschawad Sarif na pregovorima u Beču (Juni 2015)

Iranski ministar vanjskih poslova Mohammed Dschawad Sarif na pregovorima u Beču (Juni 2015)

DW: Da li je sporazum o atomskoj energiji dobitak za obje strane?

Olli Heinonen: „Mislim da će Iran, kada je riječ o atomskoj energiji, u narednih nekoliko godina biti zemlja u razvoju i da će nakon 10 ili 15 godina raspolagati sa još više atomskih resursa. Ako pogledamo atomski program, onda Iran u najmanju ruku u tom stadiju, nije promijenio svoj kurs. I dalje obogaćuje uran i dozvolio je malo više pristupa svojim postrojenjima. Međutim, iznenađen sam da će Iran tek za nekoliko godina ratifikovati dodatni protokol. Kada je riječ o kontroli mislim da postoje stvari koje su dobre i koje će poboljšati pristup članovima Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA). Također dobijamo sigurnost da Iran svoje nuklearne kapacitete neće koristiti u vojne svrhe. Međutim, u sporazumu ima nedostataka, kao što je recimo pristup mjestima koja nisu navedena.“

Upravo ste pomenuli deficite. Zašto je Zapad pristao na taj sporazum? Da li je postojala druga alternativa?

Olli Heinonen

Olli Heinonen

„To su najbolji uslovi koji su se mogli isposlovati. Pitanje je da li su prerano ili ne odobrili taj sporazum? Ne znamo ništa o atmosferi koja je vladala tokom pregovora i razloge za postizanje dogovora. Zbog toga možemo samo špekulisati. Međutim, postoje stvari koje bih rado želio vidjeti, kao što je npr. da se razjasni pitanje pristupa postrojenjima koje je ranije dogovoreno. Moramo misliti na to da je postignut jedan politički dogovor. Nije to sporazum o neširenju. Ali, on ima odgovarajuće posljedice. Ono što se sada događa je da postižemo sporazum sa zemljom koja se ne pridržava svojih sigurnosnih obaveza. To će uticati na buduće slučajeve nuklearnog širenja i na duže vrijeme za cijeli region“.

Govorimo o pojmu „ upravljani pristup“ određenim vojnim postrojenjima. Da li to znači da će inspektori kao i u prošlosti, moći vidjeti samo ono što im žele pokazati Iranci?

„Mislim da u tom kontekstu taj pojam razumijemo pogrešno. Svaki pristup postrojenju članovima IAEA će biti upravljan. U jedno atomsko postrojenje se ne može tek tako ući. Postoje osnovna pravila i IAEA ima pristup određenim mjestima. Kada je riječ o „upravljanom pristupu“, u praksi to znači da poduzetnik smije prikriti određene dijelove koje recimo otkrivaju tajne informacija koje nemaju veze sa zaštitinim mjerama IAEA-a, sve dok IAEA svoje zaštitne mjere bez problema ne privede kraju. Takvu vrstu pristupa smo imali 2003. godine kada smo bili na nekoliko mjesta, među kojima i postrojenje Parchin. Tamo su postojali dijelovi uređaja koji su imali vojni karakter. Oni su bili prekriveni. To je iz naše perspektive bilo u redu jer smo tražili sasvim druge stvari. Dakle, to nije nikakav neobičan dogovor“.

Da li nam na osnovu vašeg iskustva možete reći koliko će inspektorima u Iranu biti teško provjeriti i prikupiti informacije?

„Na početku će to za njih biti veliko opterećenje jer se istovremeno dešava više stvari. Iran će rasklopiti centrifuge i infrastrukturu pojedinih dijelova Natanca i Fordova. Ako to namjeravate prebaciti na drugo mjesto i podrediti IAEA-ovom kontrolnom sistemu, onda to zahtjeva dosta posla. Osim toga postoji diskusija s pogledom na moguće vojne dimenzije. Istovremeno se moraju potvrditi prestanci određenih aktivnosti. Kako bi obavila posao koji se od nje zahtjeva, IAEA mora u određeno vrijeme i na određeno mjesto poslati određene ljude. To naravno neće biti izvodivo bez saradnje Irana“.

Olli Heinonen je 27 godina bio zamjenik generalnog direktora IAEA u Beču i šef Odjela za mjere sigurnosti i visoki je stručni saradnik na Harvardu.

Preporuka redakcije