1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Komentar

Iran i Izrael: Prilično dobri neprijatelji

Skoro ni jedan odnos između dvije države nije tako kompleksan kao između Izarela i Irana. Danas te dvije zemlje gaje duboko neprijateljstvo. No, to nije uvijek bilo tako, barem ne iza kulisa.

default

Antiizraelske demonstracije u Teheranu

Može li se Iranu vjerovati? Kada bi se ovo pitanje postavilo izraelskom predsjedniku Šimonu Perezu, on bi sigurno odgovorio sa "Ne". "Iran je centar terora u našem vremenu", upozorio je Perez još u januaru u govoru na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu. Izarelski predsjednik je ubijeđen da Iran i dalje snabdijeva oružjem šiitsku Hezbolah miliciju u Libanu, i vjeruje i dalje da Iran teži posjedovanju atomskog oružja iako je iranski predsjednik Rohani to nedavno ponovo opovrgnuo. A tako se u Jeruzalemu godinama manje ili više otvoreno špekulira o mogućem vojnom preventivnom napadu na iranska nuklearna postrojenja.

Posebno glasne su bile špekulacije kada je predsjednik Irana bio Mahmud Ahmadinedžad. On je neprestano nastupao protiv Izraela, izražavao sumnje prema holokaustu i osuđivao izraelsku okupaciju palestinskih područja. Ahmadinedžadov nasljednik Rohani sada pak šalje umjerene poruke. Doduše ni Rohani ne priznaje Izraelu pravo na postojanje, ali se ipak u međuvremenu distancirao od antiizraelskih izjava svog prethodnika. Ipak odnos između obje zemlje je označen dubokim nepovjerenjem. Ipak to nije uvijek bilo tako.

Shimon Peres Präsident Israel

Izarelski predsjednik Perez

Zajednički interesi

Samo dan nakon što je 14. maja 1948. godine proglašena država Izrael, ona se već nalazila u ratu sa susjednim arapskim državama. Doduše Izraelci su mogli odbiti arapski napad. Palestinski rat je jasno pokazao osnivaču Izraela Davidu Ben Gurionu u kakvom neprijateljskom okruženju njegova zemlja mora opstati. S obzirom na tu pozadinu Gurion je razvio doktirnu po kojoj Izrael mora težiti da sklopi savez sa nearapskim zemljama u regionu. Tu su spadale zemlje poput Turske ili libanski kršćani, ali i Iran.

I u Teheranu se početkom 50-tih godina sa sumnjom promatrao rastući arapski nacionalizam tim više nakon što se Iran od 1953. godine razvio u diktaturu na koju je jako utjecao SAD. Za Teheran se formirao upravo od strane Washingtona podržavani Izrael i to kao dobrodošla politička protuteža. "Između te dvije države je stoga vladao odličan odnos", kaže Henner Fuertig iz GIGA Instituta iz Hamburga. Izrael je tako obrazovao iranske eksperte za agrar, isporučivao tehnički know-how i pomagao pri formiranju i treniranju perzijskih sigurnosnih snaga. Šah je za to plaćao naftom. I to naftom koja je hitno bila potrebna Izraelu koji se želio ekonomski razvijati: "Koncem 70-tih godina je Iran pokrivao 80 posto izraelskih potreba za naftom", kaže Fuertig. "Tako je dakle izgrađena suštinska povezanost između ove dvije zemlje", dodaje Fuertig.

Tajni dogovor u 80-tim godinama

Islamska revolucija u Iranu početkom 1979. godine je okončala tu suradnju. Ajatolah Homeini je ponovo oštro kritizirao Izrael zbog okupacije palestinskih teritorija. Jedva da je i došao na vlast, a već je poništio sve ugovore sa Izraelom. Kada se Izrael 1982. godine umiješao u libanski građanski rat i umarširao na jug zemlje, i Homeini je poslao iransku Revolucionarnu gardu u Bejrut kako bi podržao tamošnju šiitsku miliciju. Tako da do danas tada osnovana Hezbolah milicija važi za produženu ruku Teherana u Libanu.

iranischer Politiker Hassan Rouhani

Aktualni predsjednik Rohani je umjereniji od svog prethodnika

Ipak dok su tenzije između Irana i Izraela bile sve otvorenije, oživljavala je i tajna suradnja dviju država. Okidač je bio iransko-irački rat u septembru 1980. godine. Još uvijek pod dojmom revolucije u Teheranu skoro kompletan zapadni svijet podržavao je od SAD-a iznimno dobro naoružani Irak. Nasuprot tome Izrael je u režimu Sadama Huseina vidio prijetnju - i stavio se na stranu Homeinija. Prema istraživanju Instituta za nacionalnu sigurnost u Tel Avivu Izrael je samo u prve tri godine rata isporučio Iranu oružje u vrijednosti od 500 miliona dolara. "U ratu sa Irakom za Iran stvari nisu dobro izgledale", kaže ekspert za Bliski istok Henner Fuertig. On navodi da su u ranim osamdesetim godinama zalihe municije i oružja u iranskim snagama sigurnosti došle do kraja. "Stoga se očajno tražio liferant koji je bio spreman isporučiti oružje rađeno po američkoj tehnici", kaže Fuertig. Tako je izraelska ponuda dobro došla Iranu koji je u ratu bio inferioran.

Ali ajatolah Homeini se revanširao na drugi način: Početkom 80-tih su se pojavile glasine da Irak teži proizvodnji atomske bombe. Za obje države, i za Teheran i za Jeruzalem, to je bila prijetnja koja se nije mogla prihvatiti. Tako je iranska tajna služba proslijedila izraelskim zračnim snagama važne informacije zahvaljujući kojima je 1981. godine bio bombardiran irački nuklearni reaktor Osirak zahvaljujući čemu je, kako se pretpostavlja, irački atomski program unazađen.

Skrivena suradnja je bila brizantna, i sa "svih strana je pokušano da se to održi u tajnosti" kaže Fuertig. "Ni Iranci, a ni Izraelci nisu imali interesa da to dođe u javnost," kaže on. Ipak u novembru 1986. godine SAD je potresla tzv. afera Iran-Kontra. Tako je izašlo na vidjelo da je Washington Teheranu godinama prodavao tenkove i protuzračne rakete kako bi na taj način financirao desnoorijentirane pobunjenike u Nikaragvi. Također je izašlo na vidjelo da je ovaj dogovor o naoružanju najvećim dijelom bio postignu zahvaljujući Izraelu.

Mahmud Ahmadinedschad Präsident Iran

Ahmadinedžad je neprestano dovodio u pitanje pravo Izraela na postojanje

Konačni prekid

S obzirom na ova otkrića i na kraj iračko-iranskog rata 1988. godine došlo je i do konačnog prekida odnosa između Izraela i Irana. Naime, zajednički neprijatelj Irak je bio oslabljen, tri godine kasnije Irak je operacijom Pustinjska oluka prkatično u potpunosti oslabljen. Sa iranske strane više nije bilo razloga za održavanje suradnje sa Izraelom. Osim toga je i palestinsko pitanje sve više dolazilo u vanjskopolitički fokus Teherana. "Riječ je o konstanti iranske politike da se palestinsko pitanje izdigne iz arapskog u islamski kontekst", kaže Henner Fuertig. "Ukoliko se to pretvori u pitanje svih muslimana, a ne samo Arapa, onda Iran računa da će imati određenu vodeću ulogu. I to ne želi ispustiti iz ruku", napominje Fuertig.

Iransko-američki ekspert za Bliski istok Trita Parsi ide još jedna korak dalje. On je još 2007. godine ustanovio da rivalitet između ove dvije države zapravo nije ništa neuobičajeno: "No problem sa Izraelom i Iranom je to da je taj rivalitet u međuvremenu dobio egzistencijalnu dimneziju: Iran prognozira uništenje jevrejske države, Izrael odzima pravo Iranu na posjedovanje atomskog oružja i aktivno učestvuje u promjeni režima u Teheranu. S obzirom na te preduvjete, kako kaže Fuertig, ne treba računati sa poboljšanjem odnosa između Izraela i Irana u dogledno vrijeme.

Autor: Thomas Latschan / Zorica Ilić

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić