1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Komentar

Iran će još dugo biti nemirna zemlja

Uprkos protestima u Teheranu i postavljanja velikog znaka pitanja na zapadu zbog ishoda predsjedničkih izbora, zapadne države će i dalje morati da sarađuju s iranskim predsjednikom Mahmudom Ahmadinedžadom.

Slike Teherana tokom protesta pristalica reformskih snaga

Najgore nasilje u Iranu od Islamske revolucije prije 30 godina

Jedan komentator u Izraelu je za rezultat izbora u Iranu rekao da oni i nisu tako loši za izraelsku politiku. Vjerovatno bi i Džordž Buš zadovoljno trljao ruke - da je još bio na funkciji predsjednika SAD-a. I dalje mogu da se šire tvrdnje o neprijateljskom Iranu.

Ahmadinedžad želi dijalog sa Zapadom

Sadašnji predsjednik SAD-a Barak Obama vjerovatno misli drugačije. On je napravio dobar potez kada je odbio da se izjašnjava o ovim izborima i da ne govori ništa o tome koga bi on volio da vidi na predsjedničkoj funkciji u Teheranu. Naime, moralo se računati s tim da će Ahmedinedžad biti ponovo izabran, te da preporuka SAD-a ne bi donijela nikakvu korist željenom kandidatu.

Ahmadinedžad igra fudbal

Iran ne želi da mu bilo ko govori šta treba da radi

Uprkos ružnim riječima koje je Mahmud Ahmedinedžad nakon objavljivanja rezultata izbora uputio na račun međunarodne zajednice, on želi dijalog s inostranstvom, posebno sa SAD. Ne o nuklearnom programu Irana ili o bliskoistočnom konfliktu, što su standardne teme Zapada, nego o svom viđenju novog i boljeg poretka u svijetu. Poretka u kome posljednju riječ u svemu ne bi imala samo jedna svjetska sila.

Bez obzira na to, Zapad dobro zna da ne može nametnuti Iranu da obustavi proces prerade urana, te da do obustave ne bi došlo čak i kada na izborima ne bi pobijedio Ahmedinedžad, nego neki drugi kandidat. Nezvanično se već počelo sa prihvatanjem Irana kao još jedne atomske sile. Čak je i jedna anketa koja je sprovedena u Izraelu pokazala da se većina pomirila s tim. Ipak, potrebno je nastaviti dijalog.

Niko ne želi nasilje i nemir

U proteklih 30 godina se naime nakupilo dosta stvari koje su povod za konflikt. Nema vremena da se na rješavanje problema čeka još četiri godine. Osnova za dijalog postoji. Iran ne želi da mu neko govori šta treba i smije da radi, a predsjednik SAD Barak Obama to i ne čini.

Zastave SAD i Irana i Ahmadinedžad i Obama

Neizjašnjavanje o izborima u Iranu dobar potez Obame

Nema sumnje da je Vašington priželjkivao ugodnijeg partnera za razgovor. Ali, čovjek ne može birati svoje neprijatelje, a samo s njima se mogu izgladiti razlike. Iranci, u koje treba ubrojati i one koji nisu razočarani ishodom izbora u svojoj zemlji, sigurno će pozdraviti dijalog. Niko ne želi da dođe do nasilja i nemira.

Ipak, ne bi trebalo stajati sa strane i samo sa strepnjom čekati šta će Ahmedinedžad učiniti na unutrašnjepolitičkom planu. Iako je u protekle četiri godine on imao vremena da otvori poglavlje borbe protiv korupcije, predsjednik ima namjeru da to učini tek sada. Pri tome nema namjeru da poštedi elitu, na primjer bivšeg predsjednika Rafsandžanija. On je tijesno izgubio na izborima protiv Ahmadinedžada 2005. godine, ali je i dalje vrlo moćan čovjek. Napad na Rafsandžanija će sigurno povećati popularnost sadašnjeg predsjednika u cijelom Iranu, ali će to istovremeno povećati i opasnost od otvorenog sukoba, kojeg niko ne želi i koji nikome ne treba. Iran će sigurno još dugo vremena biti nemirna zemlja.

Autor: Peter Philipp/ Azer Slanjankić

Odg. urednik: Svetozar Savić