1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Irak upada u haos-prijeti gradjanski rat!

Premijer Maliki više nije dobar nikome-ni Vašington ni Teheranu. Bijela kuća snosi dio krivice zbog porsta nasilja. Prijeti li opšti haos?

default

Gubi podršku: Nuri el Maliki

Američka vlada sve više razmišlja o povlačenju trupa iz Iraka,

o čemu piše i “New York Times” u broju od ponedeljka. Irački ministar unutrašnjih poslova Hošiojar Sebari stoga je ponovo upozorio da bi u tom slučaju moglo doći do gradjanskog rata.

Premijer Nuri Al Maliki je nemoćan pred porastom nasilja i traži rekonstukciju vladina kabineta. Da li Irak polako upada u totalni haos?

Biti šef vlade u Iraku,uistinu nije lak posao. Nuri Al Maliki ima problema preko glave,reklo bi se više nego li ijedan njegov prethodnik. Ovaj 57-godišnji zamjenik predsjedavajućeg šitske “Dawa partije”, smatraju neki, marioneta je SAD, dok ga Vašingtom karakteriše slabim i neodlučniom, ne skrivajući namjere o njegovoj smjeni. Muslimani i braća po vjerii Šiiti, predbacuju mu da je preblag prema nasilnicima iz redova suparničkih Sunita i pokoran SAD. Susjedni Iran je najprije Malikija štitio od Sadama Huseina, a sada je u zavadi sa aktuelnim premijerom, pošđto on smatra da je vlada u Teheranu umiješana u porast nasilja i da podržava one koji izazivaju haos. Saudijska Arabija, s druge strane, smatra da je isuviše ličan prema manjinskim Sunitima i bojkotuje ga stoga, gdje stigne. Nije stoga ni čudio da je irački premijer Maliiki izgubio volju za obavljanje ovu dužnost. Uostalom, nakon višemjesečnog natezanja on i nije bio prvi izbor, nego kompromisno rješenje.

Da je to bio promašaj pokazuje i najnovija situacija, premda ne treba okrivljivati samo Malikija. Bijela kuća snosi možda i veći dio krivice. Najprije nije imala konkretan koncept razriješenja rata u Iraku, a izostala je potom i jasna strategija, šta nakon toga.

Stoga su se otvarali novi frontovi, nasilje je raslo, a gubici bili sve veći,posebno medju civilnim stanovništvom.

U takvoj situaciji, ruku na srce, ne može se nikako govoriti o povlačenju Amerikanaca. Čak i članovi Malikijeva vladina kabineta upozoravaju na mogući haos u tom slučaju.

A,kako i od Bušovih obećanja da će Amerikanci dodatno pojačati trupe kako bi se smanjilo nasilje nije bilo ništa, nego su se čak američki vojnici sklonili u baze i vladinim trupama prepustili odgovrnost, nasilje se kontinuirano povećavalo.

I to ne samo u Bagdadu nego i ostalim dijelovima Iraka. Tako bi juli mogao biti najcrnji mjesec, otkako su Amerikanci umarširali u Irak.

O bezglavosti i bespomoćnosti američke politike u Iraku svjedoči i najnovija podrška sunitskih oružanih grupa, koje su najporije bile protivnik u borbi protiv radikalnih Šita, čime Vašington želi oslabiti uticaj Irana. Bijela kuća čak podržava i kurdske oružanike koji se iz Iraka ubacuju u Iran, izvodeći napade u susjednoj zemlji.

Kao posljedica svega je podjela Iraka, kako geografski tako i na druge načine. Tako je nastao spor oko vladina zakona o raspodjeli naftnih polja. U takvoj situaciji vlada,očito, ne uspijeva pomiriti sukobljene frontove. Ministri iz redova Sunita i radikalni šiitski vodja Moktad el Sadr su prije par mjeseci, već napustili vladinu koaliciju, dok ostatak iračke vlade pod vodjstvom Malikija,izvjesno je, ne može ovladati situacijom u zemlji.

Peter Filip