1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Ipak smo u dijaspori samo stranci

Mirsad Čamdžić2. juli 2008

U ovoj epizodi „Gosti na domaćem terenu“ govorimo o tome kako bh. dijaspora provodi svoje vrijeme u domovini. Nekim mladima, koji su „vani“ odrasli, je sve nekako drugačije. Ali svima im je zajednički bh. zavičaj.

https://p.dw.com/p/EUeX
Na Zapadu jeste sve lijepo i krasno, ali jedan je zavičaj
Na Zapadu jeste sve lijepo i krasno, ali jedan je zavičajFoto: picture-alliance/ ZB

Ljeto je vrijeme kada se dijaspora vraća u zemlju. Ponekad se, zaista, osjećaju kao „gosti na domaćem terenu“, gube generacijske kontakte, ne razumiju se. Ponekad se i ljute jedni na druge bez ikakvog razloga, prebacuju... Ali, zavičaj je ipak zajednička lozinka za sve, kaže Ismeta Avdagić: „ Ja sam u Njemačkoj nakon 16 godina odlično naučila jezik. Položila u Goethe institutu, dobila diplomu koja dokazuje da vladam njemačkim jezikom. Ali sam i nakon šesnaest godina još uvijek bila stranac“, objašnjava Ismeta.

Uvijek se ponese nešto iz zavičaja

Kada dođu u domovinu, „dijasporci“ najčešće kupuju knjige o Bosni i Hercegovini. Traže se suveniri i razglednice sa motivima gradova – sve ono što ih podsjeća na zavičaj. Ali se traže i filmovi, kako kaže Albin iz jedne videoteke: „Obično traže crtane filmove koji su na bosanskom jeziku, eventualno hrvatskom.“

A i potroše nešto, kako nam potvrđuju za pijačnim štandom, uglavnom kopije nekih poznatih marki, koje su puno jeftinije nego na Zapadu.

Sličan ritam na odmoru očekuje bivšeg rukometaša njemačkog Mindena Mirzu Čehajića. Nedavno je potpisao ugovor sa švicarskim TUN-om. Dovoljno iskustva da uoči bitne razlike između bosanskohercegovačkog i zapadnoevropskog sporta: „Drugačije se igra evropski rukomet. Evropsko je suđenje. U dvoranama je sigurno po pet-šest hiljada gledalaca. Sigurno je i da je financijski dio, odnosno sredstva sigurnija nego ovdje. A i ugovori gore nešto više važe, dok je ovdje to još… bez Zakona u sportu, ja mislim da neće tako dugo ići“, smatra Mirza.

Neki se i vraćaju u domovinu

Ismeta se vratila u Bosnu i Hercegovinu. Nostalgija je pobijedila. Ali u odnosu na njemačku preciznost, neodgovornost bosanskih majstora jako joj smeta. Ipak bi neke navike, stečene u Njemačkoj voljela primijeniti i ovdje. Kaže, i kad joj majstori obećaju da će doći određeni dan, svejedno ih mora čekati i nekoliko dana. Ismeta smatra da se to mora promijeniti.

No, ni Mirza se ne odriče Bosne i Hercegovine. Nada se da će nakon završetka karijere znanje stečeno u Evropi imati gdje primjeniti u svojoj domovini. Rado bi nastavio raditi sa mladim talentima, kaže on.