1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Ipak neće biti tuče na Balkanu

Regionalni mediji tumače izjavu Merkelove ovako: „Ako Njemačka zatvori granice, na Balkanu će biti rat“. Ta poruka, međutim, nije upućena Balkanu – već njemačkoj javnosti, smatra Dragoslav Dedović.

Šta je tačno rekla Angela Merkel? „Ne bih željela da tamo (na Balkanu) ponovo postanu neophodni vojni sukobi“. Njemačka kancelarka je dodala: „Ne želim da sve vidim crno. Ali to se desi brže nego što čovjek misli, da se svađa izrodi u tuču, a iz toga nastanu stvari koje niko od nas ne želi“.

Ipak, sačekajte, prije nego što počnete da kupujete konzerve, brašno i ulje, za ne daj Bože. Razmislimo prvo gdje je to njemačka kancelarka rekla. Na susretu koji je upriličila njena stranka.

Dakle, poruka nije upućena ljudima sa Balkana, već njemačkoj javnosti, prije svega partijskoj bazi demohrišćana. Baza se većinski naljutila na „Mamu“, kako su kancelarku odavno nazvali od milja.

A, zašto su se konzervativni slojevi naljutili? Zato što je Angela Merkel preko reda pustila sirijske izbjeglice preko njemačko-austrijske granice, odbijajući da zemlju opasa bodljikavom žicom kao mađarski premijer Viktor Orban.

Dragoslav Dedović, novinar Deutsche Wellea

Dragoslav Dedović, DW

Šta je kancelarka pocijenila?

Njemačka Hrišćansko-demokratska unija (CDU) je partija reda i poretka koja je skeptična prema doseljavanju i koja u svojoj ideologiji ima i rečenicu koju je baš Merkelova jednom izgovorila: Multikulturalnost je mrtva. I sada ista ta kancelarka smatra da je nemoguće žicom zadržati ljude koji su riješili da pobjegnu od zla i da se skrase u slobodi. Ona ponavlja svoju mantru: Uspjećemo, savladaćemo izazov! Čak i kada je jasno da će u Njemačku do kraja godine doći milion izbjeglica. Međutim, Angela Merkel je podcijenila nekoliko stvari:

Prvo, njen optimizam je iziritirao njenog još konzervativnijeg koalicionog partnera Horsta Zehofera, koji vodi bavarsku verziju demohrišćana, Hrišćansko-socijalnu uniju (CSU). On zahtijeva zatvaranje granica, tranzitne zone iz kojih bi se ljudi koji nemaju dokumente i koji dolaze iz „sigurnih zemalja“ odmah vraćali kući. Izgleda da sve više Nijemaca misli kao Zehofer. Na desnom rubu političkog spektra populisti poput stranke Alternativa za Njemačku dobijaju sve više podrške. A, jedna od partijskih zapovijesti bavarskih konzervativaca jeste da desno od Zehoferove stranke ne smije biti mjesta ni za jednu opciju. Dakle, odgovor Zehofera na univerzalnu humanost njegove koalicione partnerke bio je uključivanje desnog žmigavca i žučna koaliciona svađa.

Drugo, šefovi država i vlada Evropske unije uglavnom je ostavljaju na cjedilu, ne želeći da ponesu dio tereta, a neki joj čak prigovaraju i „moralni imperijalizam“ zato što je postala „izbjeglička majka“.

Treće, njene izjave da ne postoji gornja granica za ustavom zagarantovanu zaštitu politički progonjenih i ratom ugroženih jeste tačna, ali može biti za nju kobna. Jer joj i kod kuće i u Evropi prigovaraju da time direktno zove Sirijce iz turskih, libanskih i jordanskih izbjegličkih kampova da dođu u Njemačku.

Defanzivni refleks

Koliko je Angela Merkel usamljena u svom konzervativnom okruženju može da se vidi iz činjenice da je bivši grčki ministar finansija Janis Varufakis, isti onaj koji je u Merkelovoj donedavno vidio oličenje kapitalističkog zla, sada izjavio da je ponosan na Angelu Merkel zbog njenog držanja u izbjegličkoj krizi. Kada demohrišćansku kancelarku hvali zakleti ljevičar, dok njeni konzervativni sljedbenici sve glasnije negoduju, onda je njena pozicija nezahvalna.

Zato je upozorenje od mogućih vojnih sukoba na Balkanu nastalo iz defanzivnog refleksa Angele Merkel. Ona u stvari svojoj bazi kaže: Ako ne primimo izbjeglice, izbiće rat. To jeste implicitno pokušaj moralne ucjene, koji je nastao, jer se najmoćnija žena svijeta našla u političkom škripcu. Njemačka kancelarka postaje sve manje omiljena i u njenoj vladi i u partiji i u narodu i u Evropi.

Neće valjda opet?

Merkelova je ponovo podcijenila učinak svojih riječi van Njemačke – ovaj put na Balkanu. Jer kad tako moćna osoba upozorava da je rat u domenu mogućeg, onda građani u balkanskim državama, u kojima ratovi iz devedesetih na mentalnom planu još nisu ni završeni, možda povjeruju. Ne baš da će da navale na samoposluge i da isprazne rafove i napune podrume, ali će pored svojih svakodnevnih muka, poneko da nosi kljucanje bojazni u stomaku – neće valjda opet da nas snađe neka katastrofa?

Neće. Ako Njemačka zatvori granice onda će to po sistemu domina koje padaju uraditi svi – od Austrije, preko Hrvatske, Srbije, Makedonije. A, ni članice Sjevernoatlanskog pakta, Grčka i Turska, neće uperiti duge cijevi jedna na drugu.

Rat je u bivšoj Jugoslaviji živ kao trauma. Ali nema ideološku, ekonomsku i vojnu logistiku pa ga je nemoguće obnoviti. Ovo je samo „Mama“ uplašena, pa onda plaši svoju djecu. Ali su sirota, komšijska djeca mislila da se obraća njima.