Invalidi bivše JNA koji su služili vojni rok u Sloveniji

Tijekom sukoba JNA i TO Slovenije 1991. godine ubijeno je 40 a ranjeno 180 mladih vojnika bivše JNA. Mnogi od njih su ostali trajni invalidi o kojima nitko ne želi preuzeti skrb.

Među teškim invalidima koji nose posljedice sukoba bivše JNA i slovenske teritorijalne obrane su i bh. državljani. Marko Martinković iz Domaljevca kod Orašja otišao je kao zdrav mladić na redovno služenje vojnog roka. Nakon sukoba iz Slovenije vratio se kao 100 postotni invalid. Brigu o njemu vodi majka. Žive od 300 maraka očeve mirovine čiju polovicu izdvajaju za lijekove. Markova majka Pavka Martinković zakucala je na mnoga vrata.

«Nitko se nije interesovao. Ja sam 1996.godine poslala u jednu ustanovu u Mostaru njegove papire. Sve sam napisala i zamolbu napravila ali nikad ni do danas nisam dobila nikakav odgovor. Jednom sam zvala i našu ambasadu u Sloveniji, također `96. i pitali ih što da radim. Ispričala sam im kako je Marko stradao, kakav je invalid, kako nema nigdje ništa, kako mu treba bolnica i liječenje. Odgovorili su mi `Gospođo jer vi mislite da je Slovenija kriva?` Ja ne znam tko je kriv ali znam da je tamo stradao i netko je kriv. Međutim rekli su mi da pokušam taj problem riješiti u BiH.» izjavila je za radio DW Pavka Martinković.

Sreten Marković iz Bijeljine s odsluženja vojnog roka iz Slovenije vratio se potpuno slijep.. Drži da odgovornost za njegovo stradanje snosi država Slovenija te da zvanični organi BiH trebaju od nje tražiti obeštećenje.

«Mi živimo u BiH i građani smo BiH tj. i državljani i građani. Naša država trebala bi da uputi zvanični dopis prema Sloveniji i da nas ona prizna. Slovenija treba da ispravi nepravdu koja nam je nanesena, da nas ne proglašavaju da smo agresori. Mi nismo bili agresori, mi smo samo bili vojnici na odsluženju redovnog vojnog roka.» kazao je Sreten Marković.

Predsjednik Helsinškog odbora RS Branko Todorović kaže da problem ovih ljudi leži u zvaničnim organima Republike Slovenije i dijela tamošnje javnosti.

«Oni se trebaju suočiti s pitanjima odgovornosti za stradanja koja su se tamo dešavala i vojnika i civila u vojsci JNA, onih koji su se bili predali a posebno nerazjašnjenja stradanja gdje postoje vrlo ozbiljne indicije da se radi o zločinu. To govori da ni Slovenija nema tu snagu suočavanja s istinom. Stoga je iluzorno očekivati da se u BiH, gdje su zločini daleko teži, daleko dublji, gdje je zatvorenost jedne sredine veća, gdje demokratski procesi nisu odmakli, desi suočavanje sa istinom. Ako jedna `demokratska Slovenija` nema snage i hrabrosti da se suoči s ovim problemom kako onda očekivati da se to desi u BiH ili Hrvatskoj.» rekao je Branko Todorović.

Iz Helsinškog odbora ne odbacuju mogućnost da žrtve nasilja u Sloveniji svoja prava potraže i pred europskim sudom za ljudska prava.