1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Intervju: prof. dr. Kasim Trnka, Univerzitet u Sarajevu

Prof. dr. Kasim Trnka, predavač ustavnog prava na sarajevskom Pravnom fakultetu, govori o važnosti daytonskog mirovnog sporazuma, bh. državnom uređenju i administraciji, manjkavostima aktualnog bosanskohercegovačkog ustava, potrebama za novim ustavom...

Dayton, 1995.

Dayton, 1995.

Deutsche Welle (DW): Profesore Trnka, sa današnjeg stajališta, u čemu se ogleda važnost daytonskog mirovnog sporazuma?

Prof. dr. Trnka: To je očigledno vodilo do stvaranja kompromisnih rješenja koja su trebala sviju da zadovolje i on je efektivno postigao samo mir, a zapravo nije postigao dugoročne temelje stabilnosti Bosne i Hercegovine, ali je također vrlo važno da su u proteklih deset godina ipak ostvareni mnogi značajni pomaci, tako da je Bosna i Hercegovina od tada do danas, dakle od 1995. godine, daleko drugačija. Odmaklo se u nizu funkcija države, u pogledu ljudkih prava uvjetno je popravljena situacija. Naravno, u odnosu na rat, koji je najdrastičniji oblik kršenja ljudkih prava i odluka, odnosno neki opšti konsenzus u Bosni i Hercegovini da se želi u Evropsku uniju nameće potrebu da se ispunjavaju standardi Evropske unije. U međuvremenu donesena je i jedna vrlo važna odluka, koja se nažalost ne provodi dovoljno, odluka o konstitutivnosti sva tri naroda na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine.

Deutsche Welle (DW): Je li Bosni i Hercegovini zaista neophodna cijela administracija koja između ostalog podrazumijeva državno uređenje sa dva entiteta, deset federalnih kantona i Brčko distriktom?

Prof. dr. Trnka: Prije svega, želim da kažem da ako bi se ubrzavala ova dva procesa: ispunjavanje kriterija za Evropsku uniju i poređenje konstitutivnosti na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine, stvarao bi se jedan prihvatljiviji argument da se ide na rješenja koje definitivno garantiraju jednu dugoročnu stabilnu državu, koja će i za region, što je vrlo važno, imati stabilizirajuću ulogu. Po mom mišljenju, još je jedna vrlo važna činjenica koja se nedovoljno u javnosti ističe, a to je da su i susjedne zemlje izrazile potpunu zainteresiranost za priključivanje evropskim integracijama, što nalaže da se daleko manje miješaju u unutrašnje stvari Bosne i Hercegovine. To bi trebalo domaćim snagama uz ostvarivanje ove tri takozvane “izlazne strategije” za međunarodnu zajednicu da stvori jedan novi ambijent za iznalaženje ustavno – pravnih rješenja u Bosni i Hercegovini. Nažalost, bojim se da je jedna nepovoljna okolnost u tom pogledu što je iduća izborna godina, a izborne godine nisu najpovoljniji ambijent za traženje nekih dugoročnijih rješenja, koja moraju biti, tako da kažem, nestranačka i ne moraju biti opterećena hipotekom nekih lokalnih ili parcijalnih interesa stranačke ili bilo kakve druge privrede, tako da mislim da tu okolnost treba savladati i mislim da Bosna i Hercegovina realno može u takozvanoj “bruxelleskoj fazi” sada učiniti mnogo više, iako nije zanemarujuće ni ovo što je do sada urađeno u reintegraciji Bosne i Hercegovine i u stvaranju određenih demokratskih pretpostavki za njen razvoj. Sada se pokrenuo niz inicijativa u kojim se vode rasprave o ustavnim promjenama. Moj je utisak da vrlo često ima i nekompetentnih ljudi i ideja, ali u svakom slučaju dobro je da se o takvoj jednoj stvari vodi rasprava i što je po mome mišljenju izuzetno važno: i mediji i civilno društvo i svi drugi moralo bi da razviju, a to najviše fali Bosni i Hercegovini – to je jedan ustavni patriotizam. To je nešto što se u demokratkskom svijetu jako cijeni, a u Bosni i Hercegovini je sve predmet neke radikalne kritike, a da se zapravo ne sagledavaju pravne vrijednosti države i društva bosanskohercegovačkog, koje ima svoje evropske vrijednosti i koje je istorijski gledano baštinilo te vrijednosti.

Deutsche Welle (DW): Profesore Trnka, koje su manjkavosti aktualnog bh. ustava, odnosno treba li Bosna i Hercegovina novi ustav?

Prof. dr. Trnka: Definitivno treba, samo je pitanje kako bi se približavali nekom opštem građanskom i nacionalnom koncenzusu u Bosni i Hercegovini u pogledu ustavnih promjena.

Generalno rečeno, ključne slabosti dosadašnjeg sistema jesu što je on prvo izvršio jednu podjelu Bosne i Hercegovine koja nema nikakvog uporišta u istorijskom razvoju Bosne i Hercegovine. Naime, nikad u Bosni i Hercegovini unutrašnje administrativno uređenje nije bilo zasnivano na nacionalnoj komponenti. Nažalost, ovoga puta je to učinjeno. To je došlo do izražaja i u sistemu vlasti, u sistemu odlučivanja, gdje je građanski element, dakle pozicija pojedinca, njegova ljudska prava, potisnula na račun nacionalne komponente, a onda umjesto jačanja integracionih faktora imate elemenata dezintegracije. Po mom mišljenju, rezultat daytonskog kompromisa izuzetno je složena državna struktura sa pet različitih nivoa vlasti, sa ulogom stranog faktora i recimo čak jedan Corpus Separatum kakav je Brčko distrikt. Dakle, jedna takva struktura za četiri miliona stanovnika je očigledno neodrživa i privreda jednostavno i do sada grca tim opterećenjima i ne može da uzme zamah koji joj je neophodan. Zapravo, treba nam vraćanje demokratskim standardima. Nema razloga ovdje neku novu Ameriku da preuzimamo. U Bosni i Hercegovini trebamo primjenjivati standarde tradicionalno razvijenih demokratskih zemalja, ali mislim da se to ne može preko noći ostvariti, jer sigurno je da je perspektiva Bosne i Hercegovine, kao i svake druge države, da joj se maksimalno poštuju svim građanima njihova ljudska prava, uključujući njihova nacionalna prava, ali da to ne može biti isključivi kriterij kod konstituisanja sistema vlasti, a pogotovo u donošenju odluka.