1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Internet kao ispovjedaonica

Većina crkava je predstavljena na internetu a i papa se putem twittera obraća vjernicima. Ipak, može li se na web stranicama obaviti „istinska“ ispovjed ili dobiti oprost!?

Liza je 14-ogodišnjakinja koja je tokom šetnje parkom „dobila nagon da udari jednu stariju gospođu“, što je ona i uradila. Jedan student je priznao da je „ukrao knjigu iz neke biblioteke“, a jedan činovnik je „jučer na poslu samo zabušavao“. Čitanje ovakvih i sličnih ispovijedi na takozvanim „web-ispovjedaonicama“ prisutno je od samog početka ere interneta.

Grijesi koji (ni)su vrijedni spomena

Ispovijedaonica

Klasična, "analogna" ispovijedaonica

Šta je to u ljudima što ih motiviše da na takozvanim “web-ispovjedaonicama” pišu o svojim grijesima? O tome se zaista može raspravljati. Istinitost i vjerodostojnost mnogih ispovijesti je često upitna. Među onima koji o ovome pišu je puno šaljivdžija i web-retoričara, a mnoge ispovijedi su često i seksualne fantazije.

Druge ispovijedi, odnosno navodni grijesi, su jednostavno tako detaljno opisani da se stiče utisak da je onaj ko ih je pisao jednostavno skriboman koji želi osvojiti naklonost čitalaca i time samom sebi želi dati oduška. Ipak, sve ispovjedi imaju nešto zajedničko, a to je da su u službi voajerskih poriva onih koji ih čitaju, te da nemaju veze sa sličnim kršćanskim obredom i procedurom.

Religiozna i virtuelna stvarnost

Zvanične crkvene ispovjedaonice ne postoje u internetskom univerzumu. Ipak, ta ideja nije apsurdna. Anonimnost koja je na klupi ispovjedaonice postoji i u samoj arhitekturi prostora, u internetu bi postojala samo kvazi automatski, kao šansa za istinsku iskrenost između ispovjednika i svećenika. Ali, bar prema savremenim teološkim shvatanjima u katoličkoj crkvi, online ispovjed nije moguća.

Za katoličku crkvu je važan neposredan kontakt svećenika i vjernika

Za katoličku crkvu je važan neposredan kontakt svećenika i vjernika

Priznanje grijeha i oprost za pokajnika od strane svećenika, kod katolika spada u sedam sakramenata. Ustvari, pripada „svetim tajnama“ koje su „znak i alat“ za susret sa Bogom. U internetu ne postoje sakramenti, napisano je u vatikanskom dokumentu “Crkva i internet“ iz 2002. godine. U njemu je još rečeno da “virtuelna realnost nije zamjena za istinsko prisustvo Krista u euharistiji“ .

Stvarno prisustvo u ispovjedaonici

Jednako kao što je, po katoličkom shvatanju, Krist "realno prisustvovao" Posljednjoj večeri, tako i ispovijedi, usprkos anonimnosti u ispovjedaonici, pripadaju realnom susretu vjernika i svećenika. "To nije samo duhovni već i fizički susret”, objašnjava Bernd Hagenkord, svećenik i voditelj njemačke redakcije Radio Vatikana. Hagenkord je kao bloger svakodnevno prisutan na tom “raskršću” puteva vjere i modernih medija.

Njegov kolega iz druge kršćanske konfesionalne skupine, član Višeg crkvenog savjeta Sven Vaske, svećenik koji vodi online redakciju Evangelističke crkve u Njemačkoj, kaže: “Na kraju krajeva pitanje je kako se definiše realnost? Šta se podrazumijeva pod stvarnim ličnim susretima? Da li se oni mogu upriličiti uz pomoć medija? Ako ja internet ne shvatim kao stvarnost, već kao virtuelnu stvarnost, opet je teško komunicirati ako nemam istinskog i realnog sagovornika”.

Čišćenje savjesti uz pomoć aplikacija

I papu se sada može slijediti na twitteru

I papu se sada može slijediti na twitteru

U evangelističkoj crkvi pojedinačna ispovjed već odavno ne igra tako veliku ulogu kao kod katolika. Ovdje ona ne pripada sakramentima. Tjelesno prisustvo nije obavezujući uslov za ispovijed. Sven Vaske smatra da se „stvarni susret“ može dogoditi i uz pomoć kompjutera, kao i da se “četovanjem” može vršiti dušebrižništvo. “Pošto mi u internetu nemamo kontakt sa nekom virtualnošću nego sa realnim životom, onda je u datim okolnostima ispovjed, priznanje grijeha i njihov oprost i na taj način moguć“, kaže Vaske.

Vatikan ipak također ide u korak sa vremenom. Danas jedan katolik može „slijediti“ papu i preko twitter-a. Vjernik može teološki „vjerodostojan“ blagoslov dobiti i preko mobilnog telefona uz pomoć aplikacije nazvane „confession“. Ona korisnicima omogućava da počinjene grijehe preispitaju i da im telefon služi kao bilježnica u toku ispovijedi u crkvi. Ipak, kod katolika su priznanje grijeha i oprost, uprkos komplikovanim teološkim raspravama, i dalje nešto sasvim “analogno”, a ni evangelisti, uprkos omogućavanju online ispovjedi u izuzetnim prilikama, ne planiraju prebacivati vjeru na internet.

Autori: Michael Gessat/Faruk Šabanović

Odgovorni urednik: Zoran Arbutina