Integracija u dvije brzine?

Dvije od tri izbjeglice u Njemačkoj su muškog spola. Sa velikom vjerojatnošću su mlađi od 30 godina i ovdje su stigli sami. Da bi dobio dobru perspektivu za ostanak u zemlji jedna takav muškarac može pohađati integracijski kurs za izbjeglice gdje se upoznaje sa njemačkim jezikom i načinom života. Na kursu također uči kako da napiše prijavu za posao, dobija savjete za strukovnu izobrazbu i traženje stana. Fleksibilan je i ima mnogo vremena.

Kada je riječ o ženama izbjeglicama prisutna je međutim sasvim drugačija slika: Veliki dio njih ima djecu, brojne su u Njemačku došle u cilju spajanja porodice. Osim zbog rata i terora one često bježe i zbog seksualnog nasilja, prisilne udaje i ubistava iz časti. Udio tih žena je svake godine sve veći: Dok se 2015. godine oko 30 posto zahtjeva za azil odnosilo na njih, ove godine je taj procenat, prema analizi Saveznog ureda za migracije i izbjeglice (BAMF) već skoro 40 posto.

Sigurni smještaj, mogućnosti za obrazovanje i socijalna integracija su nešto što je ovim ženama često teško pronaći. Pri tome povjerenik za integraciju njemačke vlade navodi da je podsticaj "izbjeglicama kojima je zaštita posebno potrebna" jedno od glavnih težišta u radu vlade. On kaže da je samo za osnaživanje samoodređenja žena izbjeglica u ovoj godini izdvojeno više od pet miliona eura. 

Nedostatak sigurnosti u smještajnim objektima

Ipak prema navodima organizacija za zaštitu prava žena, postoji problem nedostatka prostora za smještaj. Jessica Mosbahi, referentica za ljudska prava i politiku pri organizaciji Media Mondiale e.V., u razgovoru za DW kritizira to što žene i muškarci u smještajnim objektima žive skupa u malom prostoru. Ona kaže da rijetko postoje odvojene prostorije za spavanje i sanitarne potrebe. "Brojne žene-izbjeglice smatraju da su izložene dugoročnoj opasnosti od seksualnog nasilja, primjerice od drugih izbjeglica, ali i od uposlenika u objektima u kojima su smještene", kaže Mosbahi. Ti objekti bez zaštite od nasilja lako postaju "prostor u kojem nema vladavine prava", kaže Mosbahi. Žene se nisu usuđivale da u tom prostoru govore o temama kao što su seksualno nasilje jer su imale strah da će tako rizikovati svoj status osoba kojima je potrebna posebna zaštita. S obzirom na ove nedostatke Mosbahi zahtijeva koncepte za zaštitu od nasilja: mjesta gdje se mogu podnijeti žalbe, školovane uposlenike, mjesta gdje se žene mogu povući. Doduše takva mjesta pojedinačno postoje, ali ne postoji regulativa na saveznom nivou koja bi u tom smislu obavezivala sve savezne pokrajine i općine.

Za novi start u Njemačkoj su ovo razumljivo loši preduvjeti. Pri tome bi sigurna i jaka okolina bila važna za dalju integraciju. Beshind Najafi iz Ureda za informiranje i savjetovanje migranata i žena-izbjeglica Ogranizacije Agisra e.V. smatra da su sigurni smještaji osnova za uspješnu integraciju. Na drugom mjestu je, prema Najafijevim riječima, medicinska zaštita. Istraživanje ogranizacije Cherite iz marta ove godine pokazuje da ženama-izbjeglicama nije pružena dovoljna pomoć kada je riječ o suočavanju sa traumom. Često ne nailaze ni na razumijevanje. Najafi u tom području ne vidi poboljšanje stanja.

Bez skrbi o djeci nema pohađanja kurseva integracije 

Dodatni korak je skrb o djeci. Bez ove pomoći je nemoguće pohađanje kursa integracije i time u daljoj budućnosti ovladavanje njemačkim jezikom. Tek od marta ove godine BAMF nudi skrb o djeci. Moguće je da je upravo to razlog zbog kojeg su žene do sada činile samo trećinu onih koji pohađaju kurseve integracije.

Pri tome ženama u poređenju sa muškarcima ne nedostaje ni motivacije ni kvalifikacija, smatra Zerrin Salikutluk, uposlenica na berlinskom Institutu za empirijska istraživanja integracije i migracija (BIM) na Univerzitetu Humboldt. Primjerice, kada je riječ o obrazovanju situacija je sljedeća: Ovdje uopće ne postoje tako velike razlike kao što se misli, kaže Salikutluk. Nešto niži nivo obrazovanja žena ne bi u najmanju ruku trebao biti odlučujući za primjerice njihovu manju zastupljenost na tržištu rada. Pri tome su žene jako motivirane, kaže ona. Prema isptivanju javnog mnijenja Instituta za tržište rada i istraživanja zanimanja (IAB), BAMF-a i socioekonomskog panela (SOEP) 85 posto žena koje su stigle u Njemačku između 2013. i 2016. godine planira u budućnosti biti zaposleno. "Ova motivacija bi neizostavno trebala biti iskorištena", zahtijeva Salikutluk. No, kako kaže, s tim ciljem je potrebno ženama pripremiti put: medicinsku pomoć kada je riječ o traumatizaciji, zaštićena mjesta stanovanja i skrb nad djecom su osnovni preduvjeti koji moraju biti ispunjeni da bi one mogle pohađati kurseve jezika i uzeti učešće na tržištu rada. 

Mjere, koje provodi BAMF, kao što su kursevi integracije specijalno za žene ili skrb nad djecom za vrijeme kurseva pokazuju da se na određene potrebe reagira. Prema mišljenju Salikutlukove one su ipak trebale biti donesene prije. Krivicu za odugovlačenje snosi i nedostatak podataka o broju žena-izbjeglica - jednostavno se o njima zna premalo. Jessica Mosbahi iz Medica Mondiale e.V. u tome vidi propuštenu priliku. Ona kaže da pažnju zaslužuju ne samo problemi ovih žena, već i njihove sposobnosti i resursi. Jer, kako ona kaže, oni su upravo s obzirom na intergacijske procese od neprocjenjive vrijednosti.