Integracija stranaca - tema novog razgovora u kancelarskom uredu

Treći susret na vrhu u kancelarskom uredu na temu integracija u Njemačkoj, nije ispunio očekivanja. Umjesto jednodušnosti, preovladavao je nepovjerenje. Različitost mišljenja izmedju njemačke vlade i predstavnika ljudi koji se u Njemačkoj posmatraju kao stranci, umjesto ravnopravni gradjani, ponovo, nije premošćeno. Pripisati krivica za neskladne tonove samo njemačkoj vladi, ne bi bilo pravedno. Greške su godinama činile sve dosadašnje vlade saveznih njemačkih zemalja, kao i one državne.

Njemačka kancelarka Angela Merkel i njena opunomoćenica za pitanja integracije Marija Boemer (Maria Böhmer), pritom, zaslužuju priznanje, zbog insistiranja na „dikretnom dijalogu“. Ali, puke namjere bez uvida u problematiku, svakako, ne vode uspjehu. Najvažnija je spoznaja da, samo, godinu dana star nacionalni integracioni plan, sa ravno 400 konkretnih obećanja i obaveza, nije donio očekivane promjene, niti im se, zadugo, možemo nadati. Integracija stranaca, naime, ne može se diktirati odozgo.

Tom, željenom cilju, trebaju podjednako težiti sve zainrteresovane strane, kako bi se uspostavio zajednički život, uprkos svih religioznih i kulturoloških razlika.

Zahtijev njemačkih političara i migrantskih organizacija, da se oformi stalni Savjet za pitanja integracije, kao mjesto gdje se vrši stalna razmjena iskustava i vrijednovanje učinjenog, za kancelarku Angelu Merkel nije pravo rješenje. Ona se, oslanja na „strukturalni dijalog“.

No, pritom, nije kazala ko s kim i kako, treba uobličiti taj dijalog.

Birokratski zamršeni putevi, prilikom dobijanja njemačkom državljanstva su prosto zastrašujući. Ovi nedostataci i participacija migranata u vidu najednostavnijih demokratskih odluka, kakvo je pravo glasanja, sigurno, nisu dovoljna motivacija da se migranti u Njemačkoj osjećaju kao domaćini i odagnaju prisutnu bojazan da će, uvijek, biti nadjačani većinom. Logična je posljedica toga, njihovo zatvaranje i ograničavanje . Kontraproduktivna je i konstatacija da u Njemačkoj živi 15 miliona ljudi migrantskih korijena. Sa njemačkim pasošem u rukama, (kojeg uzgred ima polovina od ovog broja) ili bez njega, broj stranaca koji na ulicama više „ne upadaju u oči“ i koji su na privrednom i društvenom planu sve uspješniji, znatno premašuje problematične migrantske populacije koje se, jednostavno, ne daju integrisati. Stoga je, sasvim opravdan zahtijev socijaldemokratkinje i člana državnog parlamenta Lale Akgün da se svi stranci, koji se podvrgavaju njemačkom zakonu i uredno plaćaju porez, smatraju integisanim u ovo društvo. Njih ne treba i, dodatno, provjeravati u smislu: koju muziku slušaju, koje televizijske kanale u kući gledaju ili koje novine čitaju. Zamislivo je, takodjer, i formiranje posebnog Ministarstva za integrativna pitanja na čijem bi se čelu mogao biti demohrišćanin Armin Lašet (Laschet ) koji je dobro verziran u ovu problematiku u NRW (Nordrhein Westfallen) - saveznoj zemlji sa nejvećim brojem stranaca. Trenutno rješenje, sa Marijom Boemer ( Böhmer) kao opunomoćenicom vlade za pitanje integracije stranaca, bez direktnih ovlaštenja, budžeta i stručnog kadra je polovično i bez efekta. Njemačka vlada se, pritom, mora upitati: nije li razgovor u uredu kancelarke i Njemačko-islamska konferencija u Ministarstvu unutrašnjih poslova, sa uglavnom istim osobama, koje zastupaju odredjene interesne grupe, više dokaz akcionizma, a manje jasne strategije integracije stranaca.

U samoj bazi, dotle, migrantska udruženja i opunomoćenici opština i gradova, godinama se i decenijama, čak, predano bave problemom integracije. Ko, dakle, iskreno želi pridobiti ovu populaciju, nema ništa od ovih pompeznih sastanaka u Berlinu. Više se valja pozabaviti, upravo, ovim lokalnim snagama, koje iskreno dopriniose integraciji stranaca.

Baha Güngör