1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Integracija Roma umjesto getoizacije

Uprkos velikom napretku, većina Roma u Makedoniji još uvijek živi na margini društva. Da bi se njihova situacija poboljšala, potrebna je pomoć iz inostranstva.

U poređenju s drugim državama, integracija Roma u makedonsko društvo je vrlo dobra. Romi imaju svog ministra u vladi, jednog poslanika u parlamentu, a oni biraju i opštinskog načelnika u Šuto Orizariju (popularnoj "Šutki") - u najvećem romskom naselju Evrope. Romi su savjetnici u lokalnim organima vlasti, a više pripadnika ovog naroda je postavljeno i za šefove u nekoliko državnih institucija. Već godinama u politici postoji konsenzus da Romi moraju biti zastupljeni na svim nivoima vlasti.

Šuto Orizari - najveće romsko naselje u Evropi

Šuto Orizari - najveće romsko naselje u Evropi

Zadovoljan ovakvim razvojem situacije je i Nezdet Mustafa, koji je od 2008. ministar bez portfelja u vladi. On je i koordinator nacionalne strategije u okviru Evropske dekade inkluzije Roma (2005-2015.). Njen cilj je poboljšanje položaja pripadnika ovog naroda u četiri važne oblasti - po pitanju stanovanja, zdravlja, zaposlenja i obrazovanja. "Mnogo toga je postignuto", naglašava Mustafa i navodi razlog zbog kojeg je to tako: "Budžetska sredstva u tu svhu su u stalnom porastu." Ipak, ostaje da se uradi još dosta posla, kaže on i spominje kako se to posebno odnosi na borbu protiv siromaštva i nezaposlenosti.

Teška privredna situacija

Stopa nezaposlenosti u Makedoniji iznosi 30 odsto. Kod Roma ta stopa iznosi skoro 90 odsto. I dok su manje od jedan odsto radnika u toj zemlji Romi, kod primalaca socijalne pomoći stvar je obrnuta - 90 odsto onih koji dobijaju pomoć su Romi.

Irfana Bekirova

Irfana Bekirova

"Političari tvrde da su mnogo učinili za nas", kaže 67-godišnja Irfana Bekirova iz Šuto Orizarija i dodaje: "Mi ne vidimo da je tako. Nema posla. A onda se svi čude zašto Romi odlaze u inostranstvo da traže posao."

Prosječna plata u Makedoniji je 350 eura, a socijalna pomoć je 37 eura mjesečno. Porodica od pet i više članova može da računa s najviše 90 eura pomoći. To jedva da je dovoljno za preživljavanje, a nakon što se pomoć dobija tri godine, ona bude čak i smanjena.

Anika Ljatif

Anika Ljatif

I 61-godišnja Anika Ljatif bori se da preživi. Ona prodaje povrće na lokalnoj pijaci u Šuto Orizariju. "Radim po cijeli dan i na kraju zaradim pet eura dnevno. Nemam drugog izbora, socijalna pomoć nije dovoljna", kaže Anika. Većina nezaposlenih ovdje zarađuje za život tako što skuplja i prodaje stari papir, plastiku i željezo.

Posljedni popis stanovništva iz 2002. godine je pokazao kako u Makedoniji živi 55.000 Roma, što je 2,6 odsto od ukupnog broja stanovnika. Aktivisti nevladnih organizacija smatraju da je broj Roma mnogo veći. Oni procjenjuju da je stvarni broj između 120.000 i 150.000. Oko 50.000 Roma živi samo u Šuto Orizariju, romskoj četvrti Skoplja. Razlika u podacima iz zvanične statistike nastaje zato što brojni Romi nisu ni obuhvaćeni popisom koji je održan nakon proglašenja nezavisnosti 1991. pa tako nemaju ni makedonsko državljanstvo. Mnogi Romi nemaju nikakav lični dokument, niti imaju para da podnesu zahtjev za izdavanje pasoša. Kad roditelji nemaju rodni list, onda ne mogu ni podnijeti zahtjev za upis svoje djece u matične knjige.

Država kao otac i "majka Esma"

Uslovi u kojima žive Romi su relativno slični u cijeloj Makedoniji. Oni žive u naseljima koja obično podsjećaju na geto i koja bi ustvari trebalo da pripadaju prošlosti. Šuto Orizari je predgrađe Skoplja u kojem nema kanalizacionog sistema, u kućama koje su na uzvišenjima postoje problemi sa snabdijevanjem vodom, a kuće u rubnim područjima "Šutke" imaju problema sa napajanjem strujom.

Redžepova je predstavljala Makedoniju na Eurosongu u Malmeu

Redžepova je predstavljala Makedoniju na Eurosongu u Malmeu

Ovdje je i dom Esme Redžepove. Svjetsku slavu stekla je kao "kraljica romske muzike", a sama je vrlo angažovana u romskoj zajednici. Ona je i savjetnica gradskih vlasti i smatra kako je ostvaren veliki napredak u proteklim godinama.

"Ja sam potpredsjednica Svjetske organizacije Roma. Kad imamo konferencije onda svi kažu: "Sretni ste vi Romi iz Makedonije". To je tačno. Samo u Makedoniji su Romi Ustavom priznati kao narod. Naš model bi trebalo da preuzmu i druge države", kaže Redžepova. U njenoj četvrti svi je zovu "majka Esma" jer se brine za djecu, koju je usvojila. Ukupno ih je 47. U međuvremenu su joj ta djeca podarila 123 unučadi i troje praunučadi. Većina ide u školu, a neka su završila i fakultete.

Ali čak i djeca koju ne usvoji Esma imaju relativno dobre šanse da završe školu. Vlasti i nevladine organizacije su jedinstvene u ocjeni da je najveći napredak, kada su Romi u pitanju, postignut na polju obrazovanja. Broj Roma sa visokim obrazovanjem je stalno u porastu. Napori vlasti su vidljivi i kroz projekat "Inkluzija u predškolsko vaspitanje". Već sedam godina u brojnim opštinama se romskoj djeci besplatno dijele udžbenici, ali i stipendije za školovanje. Trenutno je kroz ovaj projekat zbrinuto oko 1000 djece.

Pomoć iz inostranstva je vrlo važna

Romska djeca u Šutki

Romska djeca u "Šutki"

Bez obzira na sve napore, i u Makedoniji su Romi često u podređenom položaju. Broj prijava za diskriminaciju je u stalnom porastu, kaže Duško Minovski, predsjednik Komisije za zaštitu od diskriminacije. Spektrum žalbi je raznolik: od zabrane ulaska romskoj djeci na jedan bazen u Skoplju, pa do sadržaja jednog udžbenika gdje se Romi pogrdno nazivaju Ciganima.

Zbog toga je i dalje važan rad nevladinih organizacija, koje se trude da pomognu integraciju Roma u društvo. Predsjednica nevladine organizacije "Ambrela" Ljatife Sikovska tvrdi da je pri tome vrlo važna pomoć kolega iz inostranstva. Ponekad novac koji se odvoji za pomoć Romima nestane dok prođe kroz hijerarhiju raznih savjetnika i eksperata, žali se Sikovska, ali ipak dodaje: "Mi radimo i sa onim dijelom novca, koji završi u našim rukama. Mi smo oni koji direktno pomažu ljudima." Bez te pomoći, tvrdi Sikovska, bio bi ugrožen rad brojnih nevladinih organizacija.

Autori: Katerina Blaževska / Azer Slanjankić

Odg. urednica: Jasmina Rose