1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Inflacija – vječito iskušenje za jednu državu

Državni dugovi i labava monetarna politika oduvijek su bili plodno tlo za inflaciju. Hoće li opet tako biti? Dok građani strepe, država se i te kako raduje…

Državi je potreban novac. Emisiona banka ga štampa. Novac sve manje vrijedi. Nastaje inflacija. „Najgori primjer za inflaciju jeste Vajmarska republika u Njemačkoj 20-tih godina prošlog vijeka“, kaže Majkl Bordo sa Radžers univerziteta u Kanadi. Vajmarska Republika je putem štampanja novca otplaćivala ratnu odštetu, a sve se završilo hiper inflacijom. Druge zemlje su imale nešto više sreće u igri sa inflacijom. Tako je na primjer SAD poslije Drugog svjetskog rata pošlo za rukom da mješavinom jakog privrednog rasta i većom inflacijom smanje dugove sa 120 na 35 odsto bruto nacionalnog proizvoda.

Kai Konrad: „ Kada novac gubi na vrijednosti kroz inflaciju, država postaje bogatija.

Kai Konrad: „ Kada novac gubi na vrijednosti kroz inflaciju, država postaje bogatija".

I ovoga puta industrijske nacije bi mogle da pokušaju da putem inflacije otplaćuju dugove. Jer, gotovo sve one su prezadužene. SAD sjede na brdu dugova koji je teži od njihovog cjelokupnog društvenog proizvoda. Italijanski dugovi iznose 120 odsto bruto domaćeg proizvoda, dugovi Njemačke 80 odsto. Na prvom mjestu je Japan čija stopa zaduženosti iznosi 230 odsto.

Efikasno sredstvo za smanjenje dugova

Kako inflacija utiče na državne dugove? Za Kaja Konrada, direktora instituta Maks Plank za javne finansije, inflacija nije ništa drugo do preraspodjele. „ Kada novac gubi na vrijednosti kroz inflaciju, država postaje bogatija – ona gubi dio svojih dugova, ali vlasnici vrijednosnih papira čije su kamate stabilne, postaju siromašniji. A što više zajmova dolazi od stranih povjerenika, to je veći interes države da se rastereti dugova putem inflacije, kaže Konrad. Konačno, ti povjerioci na izborima  ne mogu da glasaju protiv vlade. Ovaj stručnjak za finansije iz Minhena izračunao je koliko je sve to lukrativno za državu: “Ako očekujemo dodatnu inflaciju od dva odsto, državni dug gubi oko deset odsto vrijednosti“, kaže on.

Država se znači ne rasterećuje samo jednog dijela dugova, već zahvaljujući inflaciji može da se obogati. Uzmimo na primjer otpisivanje poreza. Kada jedno preduzeće u Njemačkoj kupi mašinu, ono deset godina manje plaća porez. Poslije deset godina otpisana je vrijednost koju mašina danas ima. Ali, zbog inflacije stvarni gubitak vrijednosti daleko je veći. Ovdje država štedi novac.

Inflacija državi donosi i druge prednosti

Direktor Evropske centralne banke Mario Draghi

Direktor Evropske centralne banke Mario Draghi

Istovremeno, država uzima više novca oporezivanjem zarada. Konrad navodi jedan primjer: jedna firma kupuje plac za sto novčanih jedinica. Realno je vrijednost možda ostala stotinu. Ali, nakon 20 godina, plac se prodaje za 250, zato što je inflacija dovela do porasta vrijednosti placa. Nastaje zarada od 150 novčanih jedinica, u kojoj učestvuje i država. „Ta zarada je veća, što god je veća inflacija“, kaže Konrad.

Plodno tlo već postoji

S obzirom na sve ove prednosti, država bi bila glupa kada ne bi koristila inflaciju. Preduslove za to stvorile su već emisione banke. Od američke banke Federalne rezerve, preko Evropske centralne banke pa sve do Japanske banke.

Jerg Kremer, ekonomski stručnjak Komercbanke računa sa prosječnom inflacijom od tri do četiri odsto u narednih deset godina. Zemlje članice monetarne unije imaju još jedan problem: pošto monetarna politika više nije u njihovim rukama, za visoko zaduženu zemlju ostaje mali manevarski prostor da se razduži  putem inflacije. „Onda je bankrot jedina mogućnost. Osim ako je spase druge zemlje iz eurozone“, kaže kanadski naučnik Majkl Bordo.

Autori: Zhang Danhong / Mirjana Veljković-Kühne

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić