1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Indirektni progon Roma na Balkanu

Balkanske države ne progone Rome, ali paleta mizernih situacija u kojima se nalazi ta grupa stanovnika ispunjava uslove da se okvalifikuje kao kumulativni progon, kaže za DW profesor međunarodnog prava Norman Peh.

DW: U vašoj ekspertizi koja je u martu priložena njemačkom Ustavnom sudu izražavate sumnje u odluku njemačkog zakonodavca da proglasi tri balkanske države takozvanim „sigurnim zemljama porijekla“. Ne vjerujete u taj koncept?

Norman Peh: Ne.

Ako pogledate ne samo osnove na kojima odlučuje njemački zakonodavac već i linije koje je zacrtala Evropska unija, onda morate pretpostaviti da se u slučajevima diskriminacije, koji se na razne načine ispoljavaju u svim segmentima života, zapravo radi o političkom progonu.

A upravo to je odlučujuće za proglašenje neke zemlje sigurnom zemljom porijekla – da li tamo ima progona ili ne.

Njemački političari u Srbiji, Makedoniji i BiH – a sada se priča i o Albaniji, Kosovu i Crnoj Gori – ne vide politički, dakle državni i sistematski progon. Šta je tu uopšte sporno?

Upravo je tu problem. Jer, ne radi se u ovim slučajevima o direktnom progonu od strane države. EU je u dvije direktive koje navodim u ekspertizi zacrtala da kao progon treba definisati i poteze civilnih aktera kao i kumulativni efekat više činjenica. To zapravo znači da ne mora postojati ciljani progon od strane neke državne institucije. Takvo tumačenje progona je zastarjelo. Nova evropska zakonska osnova ne traži da postoji direktan državni progon, već da jednostavno postoji raznovrsna diskriminacija i nekonzistentnost kao što je slučaj u pomenutim zemljama – posebno kada se radi o tamošnjim Romima i Sintima.

Profesore, Vi ste stručnjak sa velikim iskustvom, pa Vam je ipak trebalo 140 strana da u jednoj ekspertizi iznesete svoje viđenje ovog složenog i teško primjetnog oblika progona, kako kažete. Kako da jedan potražilac azila uspije da to za sat ili dva objasni službeniku njemačkog Ureda za izbjeglice?

I u tome je problem, da ovi ljudi – među kojima je i mnogo nepismenih – to jednostavno ne mogu da urade. Zato bi njima trebalo omogućiti pravnog savjetnika, kako bi uopšte imali šansu da objasne svoju situaciju. Ovdje imamo obrnutu logiku tereta dokazivanja na štetu ljudi koji nisu u stanju da dokažu progon.

Ako se skoncentrišemo na Rome na Balkanu, imali smo već ogroman broj reportaža, i prvo što ti ljudi uvijek kažu je da bježe od nemaštine i žele da pronađu posao u Njemačkoj. Zato su prozvani „ekonomskim izbjeglicama“. Objašnjenje: bijeda i manjak perspektive jesu ozbiljne stvari, ali nisu razlog za azil jer su milijarde ljudi na svijetu u sličnoj situaciji.

Tačno, ali Romi i Sinti su u takvoj situaciji na sasvim poseban način. Ne radi se samo o bijedi i siromaštvu, nego o diskriminaciji i nepostojanju šansi kada se radi o stanovanju ili pronalaženju posla. Stopa nezaposlenosti Roma u ovim zemljama je neuporedivo veća od generalne stope nezaposlenosti. Stvar je u tome da ti ljudi ne bi trebalo da dokazuju u kakvom su položaju, nego obratno – nemački Savezni ured za migraciju i izbeglice bi trebalo da dokaže da oni nisu diskriminisani u zemljama porijekla.

Vi zapravo tražite ono što je izbjegličkim pravom i zagarantovano – da se o svakom zahtjevu odlučuje individualno. Ali službenici u Njemačkoj su posljednjih godina vidjeli desetine hiljada slučajeva Roma sa Balkana. Zar nisu već izvukli opšte zaključke na osnovu kojih mogu da odlučuju u ostalim slučajevima?

Kosovo Flüchtlingslager Roma

Da li Romi na osnovu diskriminacije i neravnopravnog položaja koji se ogleda u nizu segmenata ipak imaju pravo na azil na bazi "indirektnog progona"

Ovdje se tako i zaključuje, a u relativno malom broju slučajeva je dodijeljen azil. U inostranstvu je drugačije, ali u Njemačkoj se evropske direktive poštuju samo formalno dok se u praksi pojam političkog progona i dalje strogo tumači samo kao progon od strane države. Balkanskim državama zaista ne može da se prebaci da progone Rome, to ja ni ne tvrdim u ekspertizi. Ali tamo piše da čitava paleta mizernih situacija u kojima se nalazi dio stanovništva zapravo ispunjava sve uslove da se okvalifikuje kao kumulativni progon. Takav pojam progona do sada nije bio dominantan, ali to je prednost direktive EU koja je svjesno redefinisala progon.

Vi pišete da su elementi tog kumulativnog progona nedostupnost zdravstvene zaštite ili neuslovno stanovanje. U Sjedinjenim Državama do skoro desetine miliona ljudi nisu bile zdravstveno osigurane, maltene pola Brazila živi po favelama. Da li je to dovoljno da se nekome dodeli azil?

Imate pravo, ali to je drugo pitanje. Moja ekspertiza ne utvrđuje činjenično stanje negdje u Africi, Brazilu, SAD, Rusiji ili Kini, to bi moralo odvojeno da se ispita. Ovdje se radi o nečem drugom: o tome da pojam političkog progona ne smije usko da se tumači. Potrebno je tačno analizirati da li skup činjenica – na zdravstvenom, pedagoškom, stambenom, radnom polju ili ograničavanje slobode kretanja – kvalifikuje stanje kao kumulativni progon koji onda može voditi davanju azila. Naravno, moguće je da se kod Roma slučajevi razlikuju. Ima tamo Roma koji su integrisani i imaju prihode, ali oni koji kao izbeglice dolaze ovdje ne vide nikakvu perspektivu u zemljama porijekla. Mi tražimo da zakonodavac to intenzivno provjeri, posebno u svjetlu novih direktiva EU.

Gospodine Peh, još jednom moram da pitam: težak položaj, nedostatak posla i perspektive – to pogađa i etničke Srbe, Makedonce ili Bošnjake. Koja je odlučujuća razlika između njihove bijede i bijede u kojoj su balkanski Romi?

Nisam sâm bio u regionu, ali sam u ekspertizi naveo mnogo međunarodnih analiza – to ide sve do ocjena američkog Stejt dipartmenta – koje navodi veliki broj dokumenata u kojima jasno stoji da je situacija Roma i Sinta u ovim zemljama posebna. Ona nije uporediva sa situacijom nekog drugog nezaposlenog građanina. Radi se o konglomeratu diskriminacije, bijede i nedostatka perspektive u poređenju sa običnim Srbinom, Bosancem ili Makedoncem. To nisu moji nalazi, već veliki broj različitih analiza koje navodim, ali koje sve dolaze do istog zaključka o posebnom položaju Roma.

Tu se radi i o, kako pišete, „anticiganizmu“ koji svakako postoji i na Balkanu. To ne poriču ni njemački političari, i povremeno od tih država traže pobošljanje položaja Roma. Ali takve primjere rasizma uz par klikova na internetu možemo naći i na njemačkom.

Dorf in Bosnien und Herzegowina

Ni Romima iz Bijeljine život nije lak

Njemačka generalno mora da se bori protiv tog rasizma. Takođe bi u slučaju Roma koji pokušavaju da dokažu da su na Balkanu proganjani ovdje moralo da se odlučuje objektivno i bez predrasuda. Nisam siguran da se u Njemačkoj u pojedinim slučajevima ne odlučuje po mjerilima anticiganizma u stilu: ove ne želimo kod nas. Protiv toga takođe moramo da se borimo.

Posljednje pitanje Vama, sada ne kao profesoru prava nego kao političaru njemačke Ljevice: šta je Vaš prijedlog? Da Njemačka prihvati sve ljude koji joj dolaze?

To nije alternativa. Mi tražimo fer postupak u kojem bi njemačke institucije morale da dokažu da potražioci azila nisu progonjeni u zemlji porijekla. Vidite da i Zeleni i socijaldemokrate takođe s mukom gledaju kako se stvaraju jednostavni mehanizmi kako bi se neželjene izbjeglice držale dalje od Njemačke. Hajde da ih prihvatimo i ispitamo svaki slučaj pojedinačno. Tek onda možemo da kažemo: ovo ne ide, a ovo može da prođe. To bi, smatram, bilo u skladu sa Ustavom.

* Norman Peh, 1938, je emeritirani (penzionisani) profesor Univerziteta u Hamburgu gdje je predavao međunarodno i javno pravo. Od 1969. do 2001. bio je član Socijaldemokratske partije Nemačke, a od 2007. je član Ljevice, čiji je poslanik bio od 2005. do 2009. Za potrebe Evropskog foruma Roma i putnika izradio je ekspertizu u kojoj tumači zakon kojim su prošle godine Srbija, Makedonija i BiH proglašene sigurnim zemljama porijekla. Ekspertiza je dostavljena njemačkom Ustavnom sudu 24. marta ove godine.

Preporuka redakcije