Indijski premijer u posjeti Berlinu

U osnovi Manmohan Singh nikada nije želio postati premijerom. Ali budući da je Sonia Gandhi to svojevremeno odbila, Singh se morao prihvatiti funkcije.

Za njega je međunarodna javnost prvi puta čula 1990 godine, kada je kao ministar financija vodio prelaz Indije sa planske na tržišnu privredu. On je oslobodio zemlju ogromnog duga i privukao je strani kapital na Indijski potkontinent:

„Mi smo bili prvi reformatori, počeli smo sa sprovođenjem reformi. Ono što se danas u zemlji vidi, veća konkurentnost na svjetskom tržištu, i boji uvjeti za strane ulagače, to je prije svega rezultat poltike Kongresne stranke.“

Singh potječe iz siromašne seoske obitelji iz Pandžaba, kao brilčjantan intelektualac je, međutim, završio studij u Oxfordu i Cambridgeu. Kasnije je radio kao savjetnik u indijskoj vladi i bio je šef Centralne banke. Ovaj tihi i povučeni političar i znanstvenik već se dugo vremena zalaže za privlačenje stranih investitora u Indiju:

"Indija treba strane investicije. Prije svega za infrastrukturu: neke savezne države još uvijek žive u mraku, sa stalnim prekidima struje, djelomice i do 40, 50%."

Istovremeno se Singh zalaže za privredni rast sa ljudskim licem, čime ostaje u tradiciji Kongresne stranke koja siromašnima obecava poboljšanje života. To je istovremeno zajednički nazivnik oko kojeg se okuplja šarena koalicija ljevice koju Singh predvodi. On se, međutim, u sadašnjoj vladi stalno iznova mora boriti sa komunistima, prije svega upravo kada se radi o ekonomskoj politici zemlje. Dosada je on svoje ideje uglavnom uspijevao sprovoditi, bez da svoje partnere previše naljuti:

„Ponekad je pritisak vrlo koristan. To nas uvijek iznova dovodi do toga da razmislimo na kojim pozicijama stojimo, za šta se zalažemo, šta radimo – i zbog čega. Ja se ne slažem sa pesimistima koji tvrde da progres ne može ići u nedogled.“

Manmohan Singh je pragmatičar, stručnjak, a ne veliki vođa narodnih masa. I u vezi sa sporom sa susjednim Pakistanom on je uvijek pokazivao da nije ekstremista – on je jedan od najzaslužnijih za unapređenje mirovnog procesa između dviju zemalja. Singh je čovjek velikog duha, ali nije karizmatična ličnost. Njegova sklonost svijetlobijelim turbanima je jedino što promatraču upada u oči kada ga prvi puta vidi.