1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

„Inat-crkva“ ili stvarna potreba vjernika?

Marinko Sekulić13. septembar 2014

Gradnja pravoslavne crkve u blizini mezarja žrtava genocida već tri godine kamen je međunacionalnog spoticanja u Srebrenici. Za jedne to je potreba vjernika i sloboda ispovijedanja vjere, za druge bosanski inat.

https://p.dw.com/p/1DBm9
Crkva oko koje se već tri godine spore Bošnjaci i Srbi u Srebrenici
Crkva oko koje se već tri godine spore Bošnjaci i Srbi u SrebreniciFoto: DW/M. Sekulic

Crkva u Dugom polju ili na Budaku u neposrednoj blizini Memorijalnog centra Potočari u Srebrenici gradi se više od tri godine. Od početka gradnje ona je politički problem oko kojeg se spore tamošnji Bošnjaci i Srbi. Međutim, više se spore funkcioneri vlasti i predstavnici nekih udruženja i institucija, nego običan narod. Ovi prvi se ne mogu dogovoriti čak ni oko imena lokacije gdje se ona nalazi. Prema mišljenju jednih to je dio Budaka, bošnjačkog naselja koje se prostire padinom brijega iznad Memorijalnog centra. Drugi smatraju da je to dio Dugog polja, ravnice oko puta prema Bratuncu, jer sama lokacija pripada familiji Ilić, čije kuće se nalaze tu. Lokalna izvršna vlast u Srebrenici, gdje je načelnik opštine Bošnjak, nije htjela izdati građevinsku dozvolu i bila je zabranila gradnju crkve. Bezuspješno su pokušavali gradnju crkve zaustaviti ili je izmjestiti Visoki predstavnik u BiH Valentin Incko i zvaničnici iz ambasade SAD u BiH. Nadležno ministarstvo Vlade Republike Srpske je tu odluku poništilo, izdalo građevinsku dozvolu i za nedjelju 14. septembra 2014. godine najavljeno je svečano osvećenje temelja i zvona već izgrađene crkve.

Crkva kao „drugi Jerusalem“

Zapitan za komentar najavljene vjerske ceremonije načelnik opštine Srebrenica, Ćamil Duraković, kaže: „Mnogo problema smo imali sa tom crkvom. Satisfakcija nam je da smo mi kao lokalna zajednica sve pokušali da sa onima koji žele upražnjavati svoje vjerske potrebe sarađujemo i zajedno iznađemo lokaciju koja bi odgovarala svima. Međutim, očigledno je da se tu radi o jednoj apsolutnoj inat crkvi koja se nalazi na mjestu gdje neće služiti svojoj svrsi. To je odraz neljudskosti nekolicine pojedinaca iz jednog naroda koji nisu željeli o tome ni razgovarati. U ovom slučaju je lokalni sveštenik bio veoma grub i krut po tom pitanju iako smo mu upućivali razne faktore da probamo to pitanje riješiti. Nažalost, na kraju je nadležno ministarstvo RS-a, koje je svakako pristrasno, dalo građevinsku dozvolu i mi tu sad više ništa ne možemo učiniti jer zemljište je u privatnom vlasništvu Srbina koji je to poklonio Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi.“

Pravoslavna crkva u Srebrenici
Crkva se nalazi na privatnom zemljištuFoto: DW/M. Sekulic

Na pitanje kako će se postojanje te crkve odraziti na odnose ovdašnjih Bošnjaka i Srba u budućnosti, Ćamil Duraković kaže da je razočaran jer se nadao nekom kompromisu, dogovoru kojim bi bile zadovoljne obje strane i dodaje: „Ta crkva će u Srebrenici biti drugi Jerusalem i biće problem dok je svijeta i vijeka. Neko je to ciljano i htio, ta crkva ima svoju simboliku. Na kraju i treba da se vidi da Srpska Pravoslavna Crkva u svemu što se dešavalo u Srebrenici, pa i u genocidu, ima svoju ulogu koju pokušava negirati tim prkosom i gradnjom kojom će možda sebi nanijeti više štete“, uvjeren je Duraković.

Srebrenički načelnik međutim i dodaje da ako tu crkvu, „s druge strane, budu posjećivali vjernici, u što sumnjam, možda će to biti i dobro. Neka se ti vjernici mole i za one nevine žrtve koje su ubijene u genocidu '95. godine. Ako to tako ljudi prepoznaju onda će to jednog dana i biti. Ovo nije jedini način pritiska na Bošnjake, ali nosit ćemo se mi sa tim i to nas neće otjerati iz Srebrenice. Vidite šta se dešava oko bosanskog jezika. Udara se u sve temelje ljudskosti i ljudskih prava da je to više nepodnošljivo, ali svakako da će se sve to jednog dana nekome obiti o glavu. Koliko će sve ovo trajati i koliko će narod htjeti da trpi? Vidjet ćemo, vrijeme će pokazati. Ali, hajde da mi budemo oni koji su normalniji u ovom slučaju.“

Prkos i neljudsko pokazivanje nadmoćnosti

Hatidža Mehmedović, predsjednica udruženja "Srebreničke majke" takođe navodi da jedna „bogomolja treba da služi svojoj namjeni, a ne da izaziva nacionalnu netrpeljivost i mržnju. Još Patrijarh Pavle blagoslovio je ono što se dešavalo na prostorima Bosne i Hercegovine, pa i u samoj Srebrenici, to znači da je stao na stranu zločinaca i zločina kao i to da su zločinci i Crkva bili uvijek rame uz rame. To je bogohuljenje. To ne može biti bogomolja ako se zna da je na nekoliko metara odatle bila masovna grobnica, a postoje i neke sumnje da se još jedna nalazi ispod samih temelja crkve. To je nešto što će ostati, na čemu će nekad i neko raščišćavati račune. Ne daj Bože da do toga dođe, ali to žele i hoće da dođe do toga. I mi smo platili ceh Turaka koji su ovdje vladali prije 500 godina. Sjećate se da je 'Balkanski kasapin' (Ratko Mladić, op. autora) po ulasku u Srebrenicu rekao: 'Došlo je vrijeme da se osvetimo turskim dahijama', pa se osvetiše nedužnoj djeci. To u budućnosti mogu platiti drugi neki, koji nisu krivi ni dužni.”

Hatidža Mehmedović
Hatidža MehmedovićFoto: DW/M. Sekulic

Hatidža Mehmedović je uvjerena da se radi o prkosu, neljudskom pokazivanju nadmoćnosti, što će, kako kaže, zasigurno u budućnosti rezultirati novim sukobima i krvoprolićem.

Gluvom ne vrijedi šaptati, a ćoravom pokazivati

Sasvim suprotno govori Momčilo Cvjetinović, predsjednik opštinskog odbora SDS-a Srebrenica i odbornik u Skupštini Opštine Srebrenica: “Hvala Bogu da smo dočekali da imamo još jednu duhovnu bogomolju u kojoj možemo da zadovoljimo svoja duhovna prava i potrebe. To posebno važi za područje Dugog polja i okolnih naselja čiji stanovnici do sada nisu imali gdje da zadovoljavaju svoje duhovne potrebe. Žao mi je zbog tih negativnih reakcija od strane nekih, jer smatram da oni tako podrivaju međunacionalne odnose i tako se svrstavaju među one koji jednostrano i jednonacionalno gledaju na ovakve stvari. Npr., niko od nas Srba ne gleda negativno, niti tako reaguje u javnosti, na izgradnju Islamskog centra (Bošnjački kulturni centar kojeg gradi muftija sandžački Muamer Zukorlić, op. a.) koji se gradi na nekoliko metara od glavnog pravoslavnog hrama u centru Srebrenice. Mi Srbi smatramo da je to potreba muslimana koji žive na ovom području i da toj i takvoj potrebi ne treba da se suprotstavljamo.

Planirani Bošnjački kulturni centar odmah ispred glavnog srpskog pravoslavnog hrama u Srebrenici
Planirani Bošnjački kulturni centar odmah ispred glavnog srpskog pravoslavnog hrama u SrebreniciFoto: DW/M. Sekulic

Na primjedbu da u suštini nije problem u gradnji crkve već što je ona u blizini Memorijalnog centra Cvjetinović reaguje narodnom izrekom: “'Gluvom ne vrijedi šaptati, a ćoravom pokazivati'. Ona je blizu onoliko koliko treba da je blizu i daleko je onoliko koliko treba da je daleko. Onima kojima ona smeta, smetala bi i na bilo kojem drugom mjestu ili bi oni htjeli da određuju mjesto i prostor gdje će se druge konfesije moliti Bogu. To zapravo i jeste razlog stoljetnih sukoba u BiH.”

Momčilo Cvjetinović kaže još da crkva među ljudima koji žele suživot, uvažavanje i poštovanje različitosti drugog i drugačijeg, ne može biti predmet netrpeljivosti i mržnje. To može biti samo među nacionalistima i ekstremistima.

Pravoslavni sveštenik iz Srebrenice Aleksandar Mlađenović kaže da nije upoznat sa novim protivljenjima gradnji crkve, ali da zna za stara o kojima je, prema njegovom mišljenju, priča završena. Marković samo kratko poručuje: “Ništa posebno. Crkva kao i svaka druga crkva - hram Božiji, bogomolja. Radujemo se što osveštavamo temelje i zvona. Pozivamo sve ljude dobre volje, sve vjernike da molitveno učestvuju sa nama u tom skupu, i to je to.”

Pravoslavna crkva u Srebrenici
Bogomolja koja bi trebala služiti kao mjesto za molitvu, a ne kao objekt sporaFoto: DW/M. Sekulic

Podvala politike

Građani Srebrenice – ljudi bez funkcija i titula - najradije ne bi da govore javno, posebno ne za medije. U ovo predizborno vrijeme, kažu, teška riječ lako upropasti čovjeka. A, kažu, navikli su da Srebrenica bude političarima moneta za potkusurivanje, pa i ovo smatraju još jednom podvalom politike. Ipak, u pola glasa uglavnom velika većina Bošnjaka, ali i Srba, kaže da nema ništa protiv da se bogomolje grade gdje god za to ima potrebe i novaca onih koji bi željeli da grade. Isto tako, gotovo svi bi radije taj novac htjeli vidjeti uložen u nova radna mjesta te kažu: “Ako ja imam posao i zaradim platu, pa mogu podmiriti porodične i lične tjelesne potrebe za hranom i ostalim, onda ću tek početi da razmišljam o zadovoljavanju i duhovnih potreba.”