1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Imati cimere/ke njemačkim studentima sasvim normalno

Jedna četvrtina studenata u Njemačkoj živi u tzv. "stambenim zajednicama". Oni koji završe fakultete još dugo žive u njima. Na taj način plaćaju povoljnu stanarinu, zajedno kuhaju i imaju neku vrstu zamjene za porodicu.

Zajednički život - riješenje za mnoge probleme

Zajednički život - riješenje za mnoge probleme

"Stambene zajednice" potiču iz 60-tih godina kada su se pojavila kao politički i ideološki protumodel malim građanskim porodicama. To što je tada imalo simbol radikalnog i provokantnog životnog stila, danas je postalo normalno. Tri sobe, jedna kuhinja, jedno kupatilo - sve zajedno 80 kvadratnih metara. U centru Minstera (Münster) svaka soba ima jednog stanara.

Džoni (Jonny) ima 25 godina i biće nastavnik. Njegovi cimeri su Karo (Caro), koja ima 28 godina i studira njemačko-francuske političke nauke, te Capi (Zappi). Njemu je pravo ime Aleksandar. Ima 27 godina i završava pravo.

Džoni, Karo i Capi, zajedno ne dijele samo troškove stanarine. Često zajedno provode i slobodno vrijeme. Ručaju u fakultetskoj menzi, a umjesto odlaska u kino, filmove ponekad gledaju i kod kuće. Zborno mjesto im je kuhinja sa crvenim zidovima i kaučem. U uglu, pored vrata, obješen je raspored čišćenja.

“Oko čišćenja se nikada ne svađamo, samo što Capi ponekad kontroliše ćoškove kada ja čistim. Voli da me zeza, pa onda poviče - Karo, ovdje si ostavila nekoliko mrvica ili Karo, ovdje nisi dobro prebrisala“, objašnjava ova studentkinja.

Zajednički život zahtjeva kompromise

Namirnice kupuju odvojeno. Visina stanarine zavisi od veličine sobe, pa tako za svoju sobu Džoni, Karo i Zipi mjesečno plaćaju od 230 do 250 evra. Sobe nisu namještena, pa ih stanari mogu da namjeste po sopstvenom ukusu i stilu.

U Capijevoj sobi uvijek vlada nered: “Ovdje leži gomila papira koja bi trebala biti sortirana, tamo slažem drugu gomilu papira. Ovdje stoji veš koji bih morao ispeglati i smotati, a i ovdje vidite kojekakve svaštarije koje bih trebao prebrati, baciti ili odnijeti u podrum. Najbitnije je da naveče

Svako ima svoju sobu, dok kupatilo i kuhinju obično dijele

Svako ima svoju sobu, dok kupatilo i kuhinju obično dijele

mogu da priđem svom krevetu, a slobodan je i prolaz do police sa knjigama. Dao sam sebi zadatak da malo pospremim svoju sobu, ali jednostavno nemam vremena, ne mogu da stignem“.

Do Capija živi Karo: “Ovo je najmanja soba u našem stanu, a ja imam previše stvari. Imam klavir na kojem često sviram u posljednje vrijeme. Trenutno pišem diplomski, pa mi u pauzama godi da malo tandrčem po tipkama“.

A soba pored kuhinje pripada Džoniju, najmlađem stanaru: “Moja soba vam je mješavina namještaja iz perioda Antike i modernih detalja iz Ikee. Ležim na Ikeeinom krevetu od šperploče, a sjedim na 100 godina starom kauču“.

U ovom stanu, već nekoliko godina žive studenti. Onaj ko se iseli, ima obavezu da pronađe novog stanara. Većinom to bude neko od poznanika. Najbitnije je da se dobro slažu, a da bi uspjeli u tome, moraju, kažu, da budu otvoreni jedni prema drugima, ali i spremni na kompromise.