1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Ibrahim Rugova, vjeran i pouzdan prijatelj Njemačke

Danas (26.1.) je njemački ministar vanjskih poslova Frank-Walter Steinmeier prisustvovao sahrani predsjednika Kosova Ibrahima Rugove u Prištini. Zbog svojih dugogodišnjih nastojanja da se nezavisnost Kosova postigne nenasilnim putem, Rugova u Njemačkoj uživa veliki ugled. Sa ranijim ministrima vanjskih odnosa Kinkelom i Fischerom održavao je dobre odnose. Tek pred okončanje kosovskog rata 1999. došlo je do otudjenja izmedju Rugove i njegovog dugogodišnjeg saveznika Njemačke.

Sahrana Ibrahima Rugove

Sahrana Ibrahima Rugove

« Gospodin Rugova je bio godinama vjeran i pouzdan prijatelj Njemačke», kazao je glasnogovornik njemačkog ministarstva vanjskih poslova Martin Jäger, povodom smrti Ibrahima Rugove. Ova rečenica je mnogo više od same floskule. Rugova je upravo zahvaljujući Njemačkoj postao poznat svjetskoj javnosti. Naime, sa budućim političarem je prvi intervju objavio časopis « Der Spiegel» u junu 1989. Tada je Rugova kao predsjednik Udruženja književnika Kosova kritizirao ratne izjave Miloševića, povodom 600. godišnjice Kosovske bitke.

U decembru iste godine je osnovana Demokratska liga Kosova (LDK), a Rugova je kao njen predsjednik mogao putovati u Njemačku. U jednom razgovoru za DW Rugova je rekao:

«Zeleni su bili prvi koji su me pozvali u Njemačku. To je bilo 1990. To je bilo moje prvo putovanje u inostranstvo, gdje sam dobio priliku da govorim o kosovskom pitanju. "

Kasnije je Rugova bio čest gost i u diplomatskim krugovima, koji su mu pružali zaštitu od mogućeg hapšenja od strane Miloševićevog režima. Ali, diplomatija je zahtijevala kompromise. Tadašnji njemački ministar vanjskih poslova Klaus Kinkel je naglašavao da je za Kosovo nadležan Beograd, ali je istovremeno tvrdio da će Njemačka ulagati diplomatske napore u pregovorima izmedju Beograda i pokrajine. Rugova je rijetko iskazivao svoje emocije. U jednom razgovoru za DW, govorio je sa oduševljenjem o bivšem njemačkom šefu diplomatije Joschki Fischeru:

« Fischer je uradio veliki veliki posao. On je na poseban način podržao kosovsko pitanje. On je važan i izvrstan lider i ovih posljednjih mjeseci je položio veliki ispit hrabrosti».

Fischer je na jednoj večeri Rugovu označio kao « najveću kosovsku investiciju». Mnogi promatrači se pitaju da li bi Fischer pred svojim stranačkim kolegama mogao uopšte opravdati rat na Kosovu, da nije bilo takve pacifistički orijentirane ličnosti poput Rugove. Kada je Rugova predložen za « Nagradu za toleranciju» grada Muenstera, političarka Zelenih Antje Vollmer je na dodjeli održala laudacio:

« Ibrahim Rugova je čovjek koji je za jedne bio nešto veoma veliko: Gandhi Balkana. Za druge je bio samo jedan politički sanjar. A, stvarno postoji nešto posebno u pojavi Rugove, koji je u centru desetljećima starog konflikta na Kosovu uspio izgraditi nenesilni pokret zasnovan na idejama Ghandija, Nelsona Mandele i Martina Luthera Kinga».

Dobitnik nagrade medjutim nije bio prisutan. Nekoliko mjeseci ranije on se oprostio od Njemačke. Zbog nesporazuma oko plaćanja stanarine, on je sa svojom 16- članom porodicom ponovo otišao u italijanski egzil, gdje je ostao do avgusta 1999. Posljednji put je boravio u Njemačkoj 2001. godine, kada je počela pobuna Albanaca u Makedoniji. Rugova je javno stao iza makedonske UCK, i tada je razočarao i same Zelene, koji su ga toliko cijenili zbog njegovog pacifizma.