1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

„I mi radimo na crno, samo pametnije..”

Iako dvije trećine novca koji se u Austriji zaradi radom “na crno” zarade sami Austrijanci, na meti medija i kontrolnih organa najčešće su stranci. Od nedavno i građani BiH.

default

Svakodnevno čekanje na posao

Svakog jutra, na velikom parkingu ispred trgovine građevinskog materijala u 10. bečkom okrugu, dešavaju se iste scene. 50-tak ljudi, uglavnom rumunskih državljana, čeka tu na kupce i onda im, u nadi da će zaraditi koji dinar, nametljivo nudi svoje usluge. Bilo da su to zidarski, keramičarski ili stolarski poslovi, njihova satnica nije veća od sedam eura – za austrijske uslove, ispod svakog minimuma. “Katastrofa”, rekao bi Edib V. iz Gornjeg Vakufa, koji u kafiću preko puta, upravo pali mašinu za kafu: „Ljudi nemaju šta jesti, došli su iz Rumunije, tu su na ulici. Traže posla, posla nema, policija dođe, rastjera ih, oni se sakriju u parku i za deset minuta se opet okupe i čekaju. Šta će jadnici, to je borba za hljeb.“


Svakodnevni spektakl

Edib ovaj spektakl posmatra iz dana u dan i čudi se: “Pa pobogu, svi znaju da oni rade na crno, a tu ih svi vide, zar se ne mogu malo sakriti?” A onda, iznenada, kao da želi da dokaže koliko je sposobniji od Rumuna na parkingu ispred trgovine, kaže i ovo: „Ja, da Vam iskreno kažem, isto radim na crno, ´na švarc´. Mislim, tu imam neku tehniku sposobnosti da štitim lokal, razumijete. Sad sam tu malo za šankom, jer sam htio sebi napraviti kafu. Ali on mene kad kontroliše vidi da sam tek došao, ali da se nisam prijavio. I on mene pita `Was ist los?` Ja kažem `drei Tage, vier Tage – Schweden`. Kao da sam tek došao iz Švedske, razumijete?! Ili ako se deset dana nisam prijavio, ja kažem `Minhen`- kao da sam došao iz Minhena. Ili Štutgarta ili šta ti ja znam. Znači, ja sam stalno na toj nekoj relaciji, stalno u pokretu, stalno tek došao. I on ne može provjeravati. Razumijete?“

Edib V aus Gornji Vakuf Bosnnien und Herzegowina

Edib V. iz Gornjeg Vakufa


Strah Austrijanaca neopravdan

Porast rada na crno, porast nezaposlenosti i smanjenje plata - to je ono čega su se Austrijanci, prema studiji koju je radila Austrijska privredna komora, najviše pribojavali nakon što su austrijske granice otvorene i za radnu snagu sa Istoka EU. Otvaranjem šengenskog prostora za građane Srbije i BiH ti su strahovi, dakako, još više porasli. No i pored toga što pokoji parking ispred trgovina građevinskim materijalom izgleda kao da je Austrija preplavljena jeftinom radnom snagom, može se ipak reći da nema razloga za strah, kaže predstavnik Austrijske privredne komore, Rolf Gleissner: „Nema navale i nema redova na granicama, bilo da govorimo o jeftinoj radnoj snazi, bilo o visokokvalifikovanim radnicima. O radu na crno još nemamo tačnih podataka, o tome možemo govoriti tek na jesen, ali je već sada evidentno da se nije desilo ni ono čega smo se pribojavali, ali ni ono što smo priželjkivali“, kaže Gleissner.

Schwarzarbeit Ein-Euro-Job

I Austrijanci često rade "na crno"

Izvjesne promjene ipak su se desile, tako je na primjer, što se tiče građevinskih poslova i poslova čišćenja i održavanja, porastao broj stranih kompanija koje trenutno posluju u Austriji. „Što se tiče građevinskih poslova i poslova čišćenja i održavanja, domaće kompanije su pod pritiskom, jer su im kompanije sa istoka svakako jaka konkurencija“, objašnjava Gleissner.

Kako ova konkurencija ne bi utjecala na eventualno smanjenje plata, u Austriji je još prije otvaranja granica za radnu snagu sa Istoka EU donešen zakon koji kaže da svi koji rade u Austriji moraju biti plaćeni po istom, austrijskom ključu, bez obzira na porijeklo radnika i bez obzira na to u kojoj je zemlji firma za koju rade prijavljena. „Pokušavamo već na granicama dati informacije o ovom zakonu, o tome gdje se i kome firme sa istoka u Austriji mogu obratiti i gdje će se upoznati sa odredbama koje definišu minimalni mjesečni dohodak. Te odredbe važe sa sve koji rade u Austriji“, objašnjava Rudolf Gollner, kontrolor pri Austrijskoj privrednoj komori.

Zakonski propusti

No i ovaj zakon ima nedostataka, smatra direktor privredne komore Štajerske Thomas Spann. Jer, austrijske vlasti neće biti u mogućnosti da izriču kazne za one koji prekrše ovaj zakon i onda napuste Austriju i vrate se u zemlju porijekla. „Za to su potrebni bilateralni ugovori, a takvi su za sada sklopljeni samo sa Slovenijom. Sa Češkom, Slovačkom ili Mađarskom takvi ugovori nisu sklopljeni“, objašnjava Spann.

Što se tiče rada na crno, o tome da li je broj onih koji u Austriji na taj način zarađuju za život porastao još nema tačnih podataka. Ono što je sigurno jeste da je svaki drugi Austrijanac do sada već zapošljavao radnike na crno, što potvrđuje i mala anketa ispred jedne od prodavnica alata i građevinskog materijala. „Naravno, kod mene su do sada na crno radili već svi mogući majstori“ objašnjava tako jedan stariji gospodin „keramičari, zidari, tesari, stolari i uglavnom su to bili stranci, jer su bili jeftini.“ „Da, i meni je jedan keramičar na crno postavljao pločice u kupatilu“, dodaje opet druga starija dama „bila je to specijalna situacija, jer nismo imali dovoljno novca da bi nam taj posao uradila neka firma.“

I Austrijanci rade „na crno“

Iako se i ovdje na prvi pogled stiče utisak da na crno rade gotovo isključivo stranci, profesor Friedrich Schneider, koji slovi kao austrijski stručnjak za popularni „fuš“, objašnjava: „Dvije trećine novca koji se u Austriji zaradi na crno, zarade Austrijanci. Tačnije, Austrijanci i radnici iz drugih zemalja članica EU koji u Austriji imaju redovan posao. To su ljudi koji redovno plaćaju porez, ali „fuš“ rade nakon posla, da bi sebi omogućili bolji standard. Treća trećina sastoji se od privremeno penzionisanih i zvanično nezaposlenih, a svega 15 odsto otpada na strance koji ilegalno borave u zemlji“.

Flash-Galerie Tagelöhner warten auf den Einsatz

No upravo ovih 15 odsto najviše upada u oči i najčešće biva uhvaćeno – baš poput onih rumunskih državljana na parkingu ispred jedne od trgovina građevinskim materijalima. „Kada kontrola uhvati Austrijanca, on spretno objasni da je čovjek kojem postavlja pločice njegov zet, dok su stranci koji bivaju uhvaćeni često nespretni i ne znaju se takoreći izvući iz situacije“, dodaje Schneider.

Edib V. iz Gornjeg Vakufa ipak nema ovakvih problema, kao ni većina naših ljudi koji u Austriji rade na crno. „Naši su ljudi pametniji, znaš kako to hoda, oni rade ovako `familijarno`. Npr. ti si moj zet i ja radim kod tebe na baušteli. I ako moj zet vidi da nešto šuška oko bauštele, mi se odma` grlimo i ljubimo kao da smo tek došli. Ja njega ljubim, razumijete, kao da smo se tek vidjeli! To ispadne ljubazno, i ja ih ubijedim da sam tek došao.“

Autor: Emir Numanović

Odg. ur. Belma Fazlagić-Šestić