I dalje nema izgleda za mir na Bliskom istoku - Nakon konferencije u Rimu

U izgled su takodjer stavljeni i novi vidovi humanitarne pomoći zbog čega bi trebala da bude sazvana jedna donatorska konferencija.

Shodno i očekivanjima medjunarodna konferencija o Bliskom istoku u Rimu, nije mogla da da neki veći doprinos u cilju riješenja postojećeg konflikta.Pored važnih obećanja o daljoj humanitarnoj pomoći, sudionici su se izjasnili za uspostavljanje primirja, i to što je moguće brže, te za stacioniranje medjunarodnih trupa pod vodjstvom UeNa – i to je bilans ovog skupa.

I mada su obje ove stvari poželjne, one su ipak nerealne – pogotovo u ovom trenutku.Sukobljene strane su u medjuvremenu odlučno nastavile svoje borbe.Tragično je da obje one za to imaju interesa: Hisbollah se želi pozicionirati kao predvodnik anti-izraelskog „otpora“.A Izrael teži što je moguće većoj sigurnosti i zbog toga želi da protjera Hisbollah iz južnog Libana – pa čak i po cijenu sve većeg broja mrtvih medju civilnim stanovništvom.

Pri tom se ne smije zaboraviti da do izvjesnog stepena ipak postoji razumjevanje za izraelski pohod protiv Hisbollaha u Libanu.Jer nijedna zemlja na svijetu ne može prihvatiti da sa susjednog teritorija bude neprestano gadjana raketama – dakle to su napadi koji nisu počeli u vezi sa sadašnjom eskalacijom, mada su proteklih dana bili znatno intenzivirani.Zaštiti vlastiti narod to spada u elementarne zadatke neke vlade i njene vojske.Pogotovo za jednu državu kao što je Izrael, koja je od njenog osnivanja izložena permanentnim prijetnjama od strane susjednih zemalja te koja je uvijek morala voditi ratove u cilju osiguranja vlastite egzistencije.

Pa uprkos toga Izraelu se mora predbaciti, i to zbog dnevno sve većeg broja žrtava medju libanskim civilnim stanovništvom, da je iz vida izgubio da sredstvo ne opravdava cilj.Samoodbrana je legitimna.Medjutim ako se cijele stambene četvrti pretvaraju u prah i pepeo, ukoliko na stotine ljudi biva ubijeno te njih na stotine hiljada se nalazi u bijegu, tada se time proizvodi samo mržnja.

Trajni mir te visoke mjere sigurnosti za cijeli Bliski istok mogu se na kraju krajeva samo postići pregovaračkim putevima – mada u njih ne moraju obavezno biti uključeni i pojedini fanatični režimi poput Sirije.Vlade arapskih zemalja moraju konačno bez ikakve dvojbe priznati pravo Izraela na postojanje i tako zaustaviti one snage koje to putem nasilja sabotiraju.Iako bi i one same mogle da profitiraju od takvog ustupka.Zbog toga Izrael, pa čak gledano iz perspektive svojih vlastitih interesa, mora da u svom susjedstvu omogući osnivanje palestinske države sposobne da opstane, te da se povuče na granice iz 1967-e godine bez obzira koliko je to unutarnjo-politički teško provodivo.

Ozbiljni pregovori za jedan sveobuhvatan mir na Bliskom istoku mogli bi biti mogući tek u jednom dužem periodu nakon okončanja sadašnje eskalacije – i to pod sve težim uvjetima za obje strane.

Medjutim bez poštene nagodbe po pitanju interesa svih zemalja i naroda, u ovom regionu nikada neće biti mira.