"Hvala i ne zaboravite nas"

Ovo je bio povod za posjetu Bosni i tamošnjem stanovništvu koje sarađuje s njima i kojem pružaju pomoć. Među pomagačima je i Alfons Vögel, šef katoličkog centra za obuku Lahr-Reichenbach i jedan od inicijatora pomoći BiH.

„Zbog hermetičke zatvorenosti centralne Bosne za vrijeme rata, pomoć je mogla biti dostavljana samo u Hercegovinu. Ovdje je bilo mnogo ljudi iz Mostara, Čapljine i Širokog Brijega“, prisjeća se Vögel.

„Počeli smo 1992 godine dostavljanjem osnovnih životnih namirnica. Prvo smo počei u Hrvatskoj a zatim u Bosni, prvo Hercegovini a kasnije, tačnije od 1994-te godine i centralnoj Bosni u gradove gdje je to bilo moguće. Prvo je to dakle bila hrana, a kasnije sa Karitasom smo započeli akciju pomoći djeci. Trenutno se radi o 1.200 djece, prije svih ratnih siročadi i djece siromašnih porodica“.

Od tada je težište pomoći koncentrisano na regione Vareša i Olova. Kroz sticanje povjerenja sa sveštenicima različitih zajednica i lokalnim vlastima, iz godine u godinu je širen dijapazon djelovanja. Tako se počelo sa pomaganjem Sarajeva, Travnika, Bugojna, Srebrenice i nekoliko sela u okolini Banja Luke.

“Ukoliko pogledate na broj nezaposlenih, korpuciju i na sve ostalo pa i politiku, onda se može zaključiti da BiH još dugo treba pomoć sa strane. Ovo su neki od faktora koji koče obnovu zemlje. Mi ne djelujemo politički. Mi se držimo što dalje od nje. Jednostavno pomažemo običnim ljudima kojima je pomoć potrebna”.

Posljedica toga je recimo razlog za 30 porodica da za prva četiri mjeseca ove godine zauvjek napuste Vareš. “Situacija u RS je još zamršenija”, kaže Vögel i pojašnjava:

“Tamo nemamo mogućnosti za rad. Mi prije svega pomažemo ljudima koji su bili protjerani iz svojih uća. Nacionalistički odnos dijela političara i njihovih pristalica spriječavaju povratak bošnjačkog i hrvatskog stanovništva i otežavaju uslove života i onima koji su se vratili”.

Zahvalnost za pomoć iz Njemačke iskazana je u Bobovcu na misi kojoj je prisustvovalo više od 20 sveštenika iz svih dijelova BiH. Vögel kaže da je po povratku, od stanovništva često čuo- “hvala i ne zaboravite nas”.