1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Humorom protiv režima

Autoritarni vlastodršci ne razumiju šalu. Ipak komičari zbijaju šale na njihov račun. Hrabar otpor, kojega poštuju komičari i kabaretisti iz cijelog svijeta, pa tako i iz Njemačke.

Nema ih puno, ali ih ima. Komičari, koji uspijevaju izdržati pritisak njihovih vlada, koji se vrši na njih. Jedan od njih je posebno otporan na pritiske. Humor je njegov štit, a ujedno i oružje. Komičar Zarganar iz Mjanmara je protrpio najgore kazne za vrijeme vojne diktature, koja je u njegovoj zemlji trajala od 1962. do 2010. Do danas ga narod u toj zemlji voli zbog njegovih oštroumnih viceva. Trenutačno se na njegovu inicijativu gradi jedan institut za umjetnost, kulturu i medije, koji bi trebao promicati i druge komičare.

"Zarganar", koji se pravim imenom zove Maung Thura, u prijevodu znači "pinceta". On je naime desetljećima bockao vojnu huntu: "Kaže Amerikanac: jedan naš jednonogi čovjek se popeo na vrh Mount Everesta. Kaže Englez: kod nas je jedan čovjek bez ruku nedavno plivao Atlantikom. Kaže Mjanmarac: nije to ništa! Kod nas je već 18 godina na vlasti jedan čovjek bez mozga!".

Za viceve poput ovoga je Zarganar 2008. osuđen na višegodišnju zatvorsku kaznu. A i godinama prije toga je više puta dobivao zabranu nastupanja, zatvorske kazne, pretrpio mučenja i druge oblike nasilja. Ali nikad nije prestao zbijati šale na račun vlade. A njegove šale nasmijavaju ljude. Čak u lisicama, na putu do zatvora, zbija šale za svoje fanove koji su se okupili ispred zatvora.

Puna na „šaljiv“ način

Michael Mittermeier

Michael Mittermeier

Danas je Zarganar poznat u cijelom svijetu, jedan od onih koji ga podržavaju i u međuvremenu dobar prijatelj je njemački komičar Michael Mittermeier. Kad je saznao za Zarganarovu sudbinu, spakirao je svoje stvari i otputovao u Mjanmar. Sudjelovao je u jednom projektu redatelja Rexa Bloomsteina s ciljem snimanja dokumentarnog filma o Zarganaru. "Pitao me želim li podržati jednog kolegu, koji je zbog svojih viceva strpan u zatvor. Bez suzdržavanja sam rekao da." Mittermeier i Bloomstein su zajedno otputovali do zatvora u kojemu je bio zatvoren Zarganar. Ali onda su otkrivene njihove kamere te su prisiljeni da otputuju iz zemlje. Tada je Mittermeier gotovo bio izgubio nadu u to da će Zarganar biti pušten na slobodu. "Za nas je bilo čudo što je tako brzo pušten", prisjeća se Mittermeier. Zarganar je naime pušten na slobodu tako što se organizacija Amnesty International založila za njega. I tako je opet zbijao šale i šaljivo se bunio i dalje.

Igra s vatrom

No zašto komičari u autoritarnim sustavima moraju tako patiti? Kako jedan vic može izazvati takvu jednu reakciju? Renomirani sociolog, profesor Anton C. Zijderveld, je postao poznat zbog njegove knjige "Sociologija humora". Istraživao je koju ulogu humor igra u društvu. "Humorist se poigrava s društvenim vrijednostima. To stvara napetost i kroz to nastaje vic."

Shodno tome, igra s krutim vrijednostima jednog autoritarnog režima je ravna igri s vatrom. Prema mišljenju Zijdervelda, politički humor doduše ne može promijeniti jedno društvo, ali "psihološki efekt humora je važan. Zato se humor u takvom jednom režimu oštro kažnjava, jer se želi spriječiti jačanje oporbe."

Tužbe, saslušanja i mučenja komičara

Plakat satiričara Bassema Youssefa u Kairu

Plakat satiričara Bassema Youssefa u Kairu

U Egiptu je to satiričar Bassem Youssef, koji nasmijava narod šalama o vladi. Youssef je već u jednom videu na YouTubeu parodirao vojno vodstvo Hosnija Mubaraka. Danas parodije pravi na račun vlade Mohameda Mursija u svojoj televizijskoj emisiji "Al Barnameg" (program). I danas ga se još optužuje i redovito saslušava. Obrazloženje: Youssef sa svojim vicevima vrijeđa islam.

Sirijska vlada je još oštrija prema komičarima: karikaturist Ali Ferzat je 2011. dobio posjet plaćenika režima te je mučen. Slomili su mu prste kako bi mu "očitali lekciju". Režim mu predbacuje da je svojim crtežima uvrijedio predsjednika Bašara al Asada. No jednu stvar Ferzatu nisu mogli zabraniti: smijeh. Otkad su kosti njegovih prstiju zarasle, crta više nego ikad prije. U međuvremenu živi u egzilu u Kuvajtu.

Sirijski karikaturist Ali Ferzat u egzilu javno sa svojim crtežima demonstrira za poštivanje ljudskih prava

Sirijski karikaturist Ali Ferzat u egzilu javno sa svojim crtežima demonstrira za poštivanje ljudskih prava

Tajno oružje svakog komičara

Rijetki su oni na svijetu, koji imaju snagu i talent da jedan narod nasmiju na temu strašnih činjenica. Njemački kabaretist turskih korijena, Fatih Cevikkollu, ima veliko poštovanje prema svojim kolegama u svijetu, koji hrabro koriste humor protiv režima: "Smijeh je najljepši način da pokažete zube. A mali je broj onih, koji pružaju otpor, jer ne žele da im se zabrani misliti i na višu razinu od doktrine režima postavljati ljudske vrijednosti."

Fatih Cevikkollu

Fatih Cevikkollu

U Cevikkolluovom kabaretističkom programu je pod "humorskim povećalom" njemačka vlada. Ali to za toga kabaretista nema negativnih posljedica. "U drugim zemljama je to znatno teže, u Turskoj na primjer, gdje politički komentari o sustavu mogu biti opasni, zato što vas se može uhititi ili vam prijetiti, ili oboje."

Kad se zabrane vicevi

Ali i najjači crni humor jednom doživi svoj kraj. "Kad situacija doista postane ozbiljna, kad ljudi pate, onda se povlači humor. U totalitarnim sustavima poput Sjeverne Koreje, primjerice, politički Humor se potpuno zabranjuje, uopće ga nema", pojašnjava Zijderveld.

U Kini se karikaturisti u međuvremenu kreću anonimno po Internetu, na svoje crteže uopće ne stavljaju inicijale ili umjetnička imena. Tako postupa i poznati internetski karikaturist "Fengxie" (ludi rak), koji uvijek uspijeva pobjeći cenzorima iz Pekinga. Jer, još uvijek nema programa, koji može ući u trag anonimnim karikaturama.

Zarganar

Mjanmarski komičar Zarganar se nije dao smesti i unatoč pritisku godinama zbijao šale na račun režima

Mjanmarski komičar Zarganar je imao sreću. Svojom satirom je desetljećima dokazivao hrabrost. Nakon njegovog oslobađanja su on i Michael Mittermeier zajedno nastupali u Londonu, Berlinu i Dublinu i zbijali šale zbog apsurdnosti mjanmarskog režima. Danas se Mjanmar nalazi na početku procesa demokratizacije. Zarganarov kulturni institut bi trebao drugima približiti umjetnost humora, jer je ta umjetnost važna za svako društvo. Komičari društvo doduše ne mogu tek tako izmijeniti, kaže Mittermeier, "ali mi možemo osuditi loše stanje i izazvati diskusije. A i to je već nešto."

Autorice: Ananda Grade / Marina Martinović

Odgovorni urednik: Nenad Kreizer