1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kiosk

’Hrvatska – međustanica ili posljednja stanica proširenja EU’

Listovi na njemačkom jeziku pišu o ulasku Hrvatske u Evropsku uniju i političkim prepirkama o tome da li je ili ne ispunila uslove za ulazak Uniju. Takođe i o Romima iz Srbije koji traže azil u Njemačkoj.

Menschen stehen am Mittwoch (08.08.2007) vor dem Sabor, dem kroatischen Parlament in der kroatischen Hauptstadt Zagreb. Foto: Marijan Murat +++(c) dpa - Report+++

Kroatisches Parlament in Zagreb

„’Hrvatska – međustanica ili posljednja stanica proširenja EU’ – bio je naslov debate održane u Berlinu u Fondaciji Hajnrih Bel (Heinrich Boell) na kojoj je predsjednik njemačkog Bundestaga Norbert Lamert (Lammert) rekao da „postoje garancije Evropske unije u pogledu prijema Hrvatske sredinom sljedeće godine kao 28. članice ove zajednice. I postoje takođe garancije Hrvatske da će do tada ispuniti sve uslove priključenja. Predlažem da se ove garancije razmotre veoma ozbiljno kao što se nadam da su ozbiljno i date’ – rekao je predsjednik Bundestaga Lamert.

Norbert Lammert

Norbert Lamert

'Hrvatska očigledno još nije spreman za Uniju'

Međutim, Lamert je protekle sedmice kazao da je pristupanje Hrvatske Uniji upitno. U intervjuu Tagescajtungu (Tageszeitung) i listu Velt (Die Welt) je kazao: ‚Moramo ozbiljno da razmotrimo najnovije izvještaje Evropske komisije o napretku – a posebno na osnovu iskustva koje imamo s Bugarskom i Rumunijom: Hrvatska očigledno još nije spremna za Uniju’ – kazao je tada Norbert Lamert.

No, na diskusiji u Fondaciji Hajnrih Bel, Lamert podvlači kako zapravo nije rekao ništa novo. Termin pristupanja EU se neće pomjerati. Radi se o ispunjenju uslova. ‚Od ljudi koji mnogo bolje poznaju situaciju u Hrvatskoj od mene sam čuo da pred tom zemljom ima još zahtjevnih zadataka ali u svakom slučaju rješivih’, kazao je on. Takođe je dodao i da se njegova kritika u dnevniku Velt više odnosila na Evropsku uniju nego na Hrvatsku. On je dodao da zapravo Evropska unija u ovom trenutku hitno treba da prođe fazu konsolidacije.“

Bosna i Hercegovina mora biti priznata

Na debati u Fondaciji Hajnrih Bel u Berlinu učestvovao je i bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić koji je kazao da će ulaskom u Evropsku uniju u Hrvatskoj važiti sve ono što važi i u ostalim dijelovima

Berlin Diskussionsveranstaltung EU-Erweiterung

Stipe Mesić na diskusiji u Berlinu

Unije, ali da se i ostalim zemljama regiona Zapadnog Balkana mora dati nada. „A kako bi se zaustavili tinjajući konflikti, ove zemlje moraju imati osjećaj da će zaista biti primljene u Uniju kada ispune odgovarajuće uslove. To se odnosi posebno na Bosnu i Hercegovinu. ‚Evropska unija u tom slučaju mora da ima kristalno jasan stav: Bosna i Hercegovina mora biti očuvana. I onaj ko ne priznaje Bosnu i Hercegovinu ne smije da ima učešća u političkom životu. Sve drugo je prijetnja miru cijelom regionu jugoistočne Evrope. Da bi bivšim jugoslovenskim republikama priključenje i dalje bilo atraktivno neophodne su i izvjesne institucionalne mjere. Uslovi priključenja moraju biti i ostati jasni. Sve drugo je prijetnja miru. U politici nema praznog prostora. Svaki prazan prostor se nečim ispuni. Evropa se mora ujediniti. Jer, samo jedinstvena Evropa je ozbiljan faktor među velikim igračima današnjeg svijeta’”, zaključuje Mesić na debati ‚Hrvatska – Međustanica ili posljednja stanica proširenja EU’.

Ima li šanse u Njemačkoj?

Njemački magazin Špigel (Der Spiegel) donosi reportažu o azilantima iz Srbije i Makedonije koji su smješteni u jednoj sportskoj dvorani u Kelnu. “Nakon 24 sata vožnje minibusom Trajman Rami, njegova supruga Olivera Stanovjević sa tri svoja sina dolaze u Dortmund. Istog dana ih prebacuju u sportsku dvoranu u Kelnu. Jer, regularni centri za potražioce azila su prepuni.

Asylbewerber in Deutschland

Njemačka savezna služba za migrante i izbjeglice

Zbog toga je Ministarstvo unutrašnjih poslova Sjeverne Rajne Vestfalije obezbijedilo dodatnih 200 mjesta. I sad su zajedno ljudi iz različitih siromašnih ili pak kriznih regiona na parketu dvorane u Kelnu. ‘Hladno je ovdje’, kaže Olivera navlačeći kapuljaču. Njen suprug govori: ‘Opet je bolje nego u Srbiji. Ovdje čovjek ima neke šanse’. Naime, ovi ljudi dolaze iz beogradskog predgrađa u kojem su sa svoja tri sina živjeli u jednoj straćari. Nisu imali posao, niti su mogli da dobiju socijalnu pomoć. Krpili su kraj s krajem skupljajući stvari s otpada i preprodajući ih. Nisu mogli dobiti ni normalan posao, ni socijalnu pomoć. A kako govore njihovi stariji sinovi njih i dalje vrijeđaju nazivajući ih ‘prljavim ciganima’. No, izgleda da su male šanse i u Njemačkoj. Jer, nakon tri dana u sportskoj dvorani preko razglasa dobijaju informaciju da je sala ponovo potrebna školi za časove fizičkog i školska takmičenja. Trajman, Olivera i drugi pakuju stvari i ulaze u autobuse. Kuda? Ne znaju. Vozač samo kaže da idu u Diseldorf.”

Priredio. Svetozar Savić

Odgovorna urednica: Jasmina Rose