Hrvati i Srbi "umorni od mržnje"

Die Welt u svome tiskanom izdanju od četvrtka (5.1.2012.) povodom izjava nove šefice hrvatske diplomacije Vesne Pusić u Jutarnjem listu o mogućnosti povlačenja tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde podsjeća da su diskusiju o povlačenju tužbe protekle dvije godine više puta započeli bili predsjednici obje države, Hrvat Ivo Josipović i Srbin Boris Tadić. Ovaj list objašnjava da se tomu dosad oštro protivila u prosincu smijenjena konzervativna vlada Hrvatske.

Srbija mora prihvatiti ispruženu ruku prijateljstva

"Dva susjeda su, doduše, još uvijek dosta daleko od pomirbe. Ipak, i nova vlada kao i državni šef buduće EU članice Hrvatske su budućem EU kandidatu Srbiji zajamčili potpunu potporu na teškom putu prema Bruxellesu. Beograd se ne mora plašiti blokada, kakve je Hrvatska pri svojim pristupnim pregovorima morala doživjeti baš od bivše pobratimljene države Slovenije", piše Die Welt i prenosi s tim u svezi riječi Vladimira Todorovića iz beogradskog Centra za novu politiku, da su građani obje države "umorni od mržnje" te da Srbija mora brzo prihvatiti ispruženu ruku prijateljstva.  

List također podsjeća na rat 1991. do 1995. godine te da se mišljenja razilaze prije svega kad je u pitanju vojno-redarstvena operacija "Oluja", provedena kolovoza 1995. godine. "Svađa oko ratnih zločina još je daleko od toga da bude prebrođena. Ali makar se normalizirala susjedska svakodnevica nekadašnjih neprijatelja. Srbi su ponovno otkrili Jadran za ljetovanje. A i Hrvati izgleda polako brišu dugo i brižno kultivirane predrasude prema susjednoj zemlji.

Ukoliko Zagreb obistini najavu i povuče tužbu za genocid, računa se s tim da će i Beograd povući tužbu za genocid protiv Hrvatske, uloženu 2010. pred Međunarodnim sudom pravde zbog protjerivanja krajiških Srba." - zaključuje Die Welt.

Gligorov: da sam se uspio izboriti, "demokratska" Jugoslavija bi opstala

Smrt prvog predsjednika neovisne Makedonije i nekadašnjeg poznatog jugoslavenskog političara Kire Gligorova je tema kojom se bave i Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) i Neue Zürcher Zeitung (NZZ).

FAZ, pored njegove zasluge za očuvanje mira u Makedoniji nakon proglašenja neovisnosti, podsjeća i na Gligorovu značajnu ulogu u političkoj i ekonomskoj svakodnevici bivše socijalističke Jugoslavije:

"Kad je 1917. godine u istočnomakedonskom Štipu rođeni Gligorov izabran za predsjednika, imao je već iza sebe dugogodišnju karijeru kao komunistički vrhovni dužnosnik u Titovoj Jugoslaviji. Gligorov, partizan u ratu, nakon 1945. je brzo napredovao. Pratio je Tita na važnim putovanjima u inozemstvo i na njegovoj strani  sudjelovao u razgovorima s Brešnjevim u Beogradu. Sa svojim za tadašnje vrijeme smjelim tezama i ekonomskoj politici je šezdesetih godina postao poznat, ali ne i popularan u nomenklaturi. 1969. je istupio iz vlade, ali zadržao visoke pozicije u partiji, postao čak i predsjednik parlamenta. Nakon Titove smrti je ponovno pokušao postignuti preobrat u ekonomskoj politici Jugoslavije sa zahtjevima za uzimanjem u obzir pravila tržišne ekonomije, i zbog toga izgubio svoje mjesto u Centralnom komitetu. Da se svojevremeno uspio za to izboriti, Jugoslavija bi, demokratska i u svojoj fiziognomiji izmijenjena, još uvijek postojala, kazao je Gligorov u svojim poznim godinama", prenosi FAZ.

NZZ piše da ga se u Makedoniji i dan danas visoko cijeni zbog toga što je uspio dogovoriti se s Jugoslavenskom narodnom armijom (JNA) da se povuče, bez da je pao ijedan pucanj. "Pritom je Kiro Gligorov rušenje Jugoslavije smatrao povijesnom greškom. Do zadnjeg se zajedno s bosanskohercegovačkim istomišljenicima zalagao za reorganizaciju u jednu labavu federaciju. Taj bh-makedonski pokušaj spašavanja je imao dobre razloge. U obje zemlje se znalo da bi se bez zaštitnog krova Jugoslavije na kušnji našli odnos etničkih skupina i pitanje granica. Tako je i bilo. Do danas multietnička država sa sjedištem u Skopju i ona sa sjedištem u Sarajevu više ne funkcioniraju, nego što funkcioniraju", navodi se u članku NZZ-a.

Priredila: Marina Martinović

Odgovorna urednica: Zorica Ilić