1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Hrabrost da se prizna špijuniranje prijatelja, kolega, šefa,...

Kako je radila tajna policija DDR-a? Kakve su posljedice imale njihove metode? Da li su počionioci mogli biti i žrtve? Ovim pitanjima bavi se jedna predstava u Nacionalnom pozorištu u Dresdenu.

"Još nije završeno", kaže Peter Wachs. Odnedavno ima ljudi koji ga izbjegavaju. Upućivane su mu i uvredljive riječi, da je izdajnik. To je počelo, kaže Peter Wachs, nakon što je u martu u jednom velikom njemačkom nedjeljniku objavljen tekst o probama za predstavu "Moji akti i ja". U ovoj predstavi režiser Clemens Bechtel na pozornicu izvodi devet građanki i građana Dresdena koji su imali iskustva sa aktima bivše tajne službe DDR-a - Stasija. Peter Wachs je jedan od tih građana. On je 30 godina bio nezvanični službenik Službe državne sigurnosti, takozvani IM.

Ljudi kao što je Peter Wachs bilo je mnogo u bivšoj Njemačkoj demokratskoj republici (DDR). To su bili ljudi koji su nezvanično špijunirali, bilježili i izvještavali. Informacije su proslijeđivali o kolegama, najboljim prijateljima, šefu. Nakon 1989., dakle nakon pada Berlinskog zida i izvjesnog kraja DDR-a, su svi ti nezvanični špijuni nestali i postali praktično jedna vrsta fantoma. Navodno niko nije obavljao te poslove. Zato su rijetki ljudi koji se kao Peter Wachs usuđuju izaći u javnost i ispričati svoju priču.

Pressebilder Meine Akte und ich

Scena iz predstave "Moji akti i ja"

Između ormara u kojima su smješteni dokumenti, Peter Wachs sada stoji na maloj pozornici Nacionalnog pozorišta u Dresdenu. Nije mu uvijek lako pričati, zakašlje se i pokušava napraviti odstojanje prema sopstvenoj ličnosti. On govor ne počinje rječju "ja" već sa: „Zamislite, Vi ste...". Peter Wachs je kao mladić doživio bombardovanje Dresdena u Drugom svjetskom ratu, nakon toga više nije želio da bude rat, postao je socijalista iz uvjerenja, želio je izgraditi DDR i sarađivao je sa Ministarstvom za državnu sigurnost DDR-a. Za njega je to bio mirovni rad. Od tog rada je profitirao, kao dijete radnika je mogao studirati u Moskvi. Istovremeno je i na svojoj koži osjetio apsurdnost DDR-ovog sistema. Njegova prva ljubav u vezu je stupila samo da bi ga špijunirala. Ni špijuni nisu bili sigurni od špijuna.

Kontrola, nadgledanje, zastrašivanje

Lik iz romana Franza Kafke - Josef K. je jednog jutra uhapšen, iako nije uradio ništa loše. "Neko je morao ogovarati Josefa K." Clemens Bechtel u svojoj predstavi ističe ovaj citat. Jer, slično kao i u Kafkinom romanu, dešavalo se i u DDR-u. Ministarstvo za državnu sigurnost DDR-a nije bilo nadležno samo za inostranstvo, već i za kontrolu, nadgledanje i zastrašivanje sopstvenog stanovništva. Iz straha da u vlastitim redovima postoje neprijatelji, decenijama je nadgledano stotine hiljada stanovnika. Posljedice tog nadgledanja nerijetko su bile zatvorske kazne.

Pressebilder Meine Akte und ich

Akteri iznose potresne priče, ali i Peter Wachs (na fotografiji), koji se na pozornici usudio reći da je špijunirao za Stasi

Kako je radila tajna policija, može se vidjeti na primjeru ljudi koji sadržaj svojih akti pohranjenih kod Stasija, sada potvrđuju na pozornici: Catherina Laube koja je studirala teologiju uhapšena je jer je u okviru jedne čitalačke skupine diskutovala o zabranjenim spisima. Nastavnik Max Fischer, koji nije želio biti tajni špijun, špijuniran je i sam od strane učenika i kolega. Andreas Warschau, socijalista iz ubjeđenja, koji je tražio poboljšanje uslova u procesu proizvodnje, neprekidno je prisluškivan i praćen od strane službenika Stasija. Gottfried Dutschke osuđen je na zatvorsku kaznu zato što nije otkrio planove o bjegstvu svojih prijatelja. Ili, Evelin Ledig-Adam, čiji se brak raspao zato što nije mogla živjeti sa tajnom da je njen muž, muzičar, postao nezvanični špijun samo da bi dobio dozvolu za slobodna putovanja. Obično se radilo o sitnicama koje su dovodile do posljedica, nekada je bio potreban samo pogrešan pogled ili pogrešna riječ.

Sasvim obični ljudi

U predstavi "Moji akti i ja", koja traje sat i pol, predstavljen je život ovih običnih ljudi kao u kaleidoskopu - njihova sjećanja, tonski zapisi, bilješke, fotografije uz koje oni pričaju ko su nekada bili i šta su postali.

Pressebilder Meine Akte und ich

Iskustva pogođenih često govore o strahu, nepovjerenju, očaju

Često govore o strahu, nepovjerenju, očaju. Sistem za nadzor Stasija odlučivao je o karijerama, rasturao porodice i prijateljstva. To je ostavilo traga i u sadašnjosti. U svakodnevici su ti tragovi nevidljivi, ali u pozorištu se bar mogu osjetiti.

Predstava režisera Clemensa Bechtela nastala je u okviru međunarodnog projekta "Parallel Lives", u kojima se pozorišta iz šest bivših zemalja Istočnog bloka bave tajnama svojih tajnih službi.

Autorice: Silke Bartlick / Belma Fazlagić-Šestić

Odgovorna urednica: Belma Fazlagić-Šestić