Visoko obrazovanje u kandžama politike
14. juni 2018
Znatno više ulaganja u obrazovanje i obrazovni kadar, donošenje podzakonskih akata koji će olakšati priznanje diploma iz BiH u zemljama Europske unije, strateški ciljevi obrazovanja i to suvremeno obrazovanje u skladu s vremenom, ali i depolitizacija sveučilišta – su novi-stari zadaci za BiH.
U vremenu kada EU požuruje reforme u obrazovnom sustavu BiH, brojni su izazovi s kojim se konačno moraju suočiti sveučilišta, ali i političari zemlje koja želi postati članicom Europske unije, kako bi svoje studente učinili ravnopravnim studentima zemalja Unije.
Ulaganje u obrazovanje - o čemu pričamo?
"Bez novaca nema sveučilišne reformske politike. Ja bih sada pitao koliko se izdvaja za obrazovanje? Usporedimo to s razvijenim zemljama, Švedskom ili Japanom koje od svog sveukupnog BDP-a za obrazovanje izdvajaju 3,6 posto, odnosno, 4,1 posto, a ovdje (u BiH prim. ur.) izdvajaju oko 0,05 posto. O kakvim ćemo mi onda ulaganjima u obrazovanju govoriti, o čemu mi tu pričamo?", kaže Vinko Kandžija, predsjednik Asocijacije za studije europske zajednice u BiH (ECSA – BiH), udruženja europskih studija za promicanje europskih programa.
Profesor Kandžija podsjeća da u BiH postoji čak 41 sveučilište/univerzitet, ali na okruglom stolu 'Prilagodba obrazovnog sustava BiH europskom kvalifikacijskom okviru', postavlja i delikatno pitanje.
"Čemu ta sveučilišta služe? Kada jedna institucija radi nastavni plan i program, taj plan i program je toliko krasan, ali pitanje je kakav je ishod učenja. Pitanje je što je to što je kompatibilno ako se netko hoće natjecati na biro za zapošljavanje u EURES (Europska mreža institucija za zapošljavanje). Stoga ističem da obrazovanje nije trošak nego učinkovita investicija u budućnost koja donosi novi proizvod i bez toga ne možemo naprijed", smatra on.
Još početkom 2011. godine Vijeće ministara BiH usvojilo je Odluku o usvajanju osnova kvalifikacijskog okvira u BiH. I ostalo je na tome.
I akademik Jakov Pehar, profesor emeritus na Sveučilištu u Mostaru priznaje da 'de facto' još uvijek nema nikakvog, realnog dokumenta ili plana o prilagodbi europskom kvalifikacijskom okviru. Vrlo kritički se osvrće na sadašnje stanje, povlačeći paralelu u sve masovnijem odlasku mladih u razvijenije zemlje.
'Što mi nudite da ostanem?'
"Nismo dosegli ono što smo željeli. Moj osobni stav je da je Bolonjska deklaracija o reformi obrazovnog sustava potpuni promašaj i, neka mi to zamjeri tko god hoće, ništa iz toga nismo naučili. Valja raditi po prihvatljivom modelu koji nama odgovara. Jedan moj student i njegova obitelj odlaze u inozemstvo i pitao sam ga ima li ikakvih mogućnosti za ostanak, a on mi je odgovorio 'Što mi nudite da ostanem?' Što mi možemo ponuditi mladom čovjeku da ostane?", kritički se pita profesor Jakov Pehar.
Iako u poznijoj dobi, ovaj 89-godišnjak i dalje predaje na Poljoprivrednom fakultetu te ističe alarmantno stanje - da u nekada poljoprivrednom pokretaču, Hercegovini, ne postoji niti jedan značajniji prehrambeni kapacitet, posebno se osvrćući na zatvaranje nadaleko poznate tvornice keksa i vafla 'Lasta - Čapljina' ali i zatvaranje tvornice armatura u Stocu dok se, kako podsjeća, "gradi na svakom koraku".
'Svojim sukobima mladima smo uzeli vrijeme'
"Na što mi to ličimo? Kada se radi o nastavnom procesu, pokažite što je to nastavni proces, ima li metodike i pedagogije? Nema. Krajnje je vrijeme da se uozbiljimo. Mladima smo uzeli vrijeme svojim sporovima i sukobima. Hajdemo to popraviti jednim konkretnim, ozbiljnim dokumentom i projektom prema EU, jer pošteno govoreći, na cijelom Sveučilištu dva ili tri čovjeka znaju napraviti aplikaciju za EU. Možemo se mi sramiti ili ne sramiti, ali to je istina", zaključuje ovaj profesor.
Da obrazovanje u BiH nije među prioritetima smatra i Damir Ljubić, direktor centra za informiranje i priznavanje dokumenta o visokom obrazovanju. On kaže da je krajnje vrijeme za značajne iskorake u visokom obrazovanju.
"Došlo je vrijeme za to, a imamo i signale iz Europske unije. Sve visokoškolske institucije moraju dati svoj doprinos u podizanju kvalitete ukupnog obrazovanja u BiH. U svim važnim temama obrazovanje mora biti prioritet svake države, a na žalost moramo priznati da u BiH obrazovanje još uvijek nije prioritet i zato i imamo probleme. Studenti traže kvalitetu i ako je ne bude tražit će ju negdje drugdje", smatra Ljubić.
'Sveučilišta su pod utjecajem političkih partija'
Stav Europske asocijacije za osiguranje kvaliteta u visokom obrazovanju (ENQA) da BiH još uvijek "sačeka ispred vrata" kada je u pitanju primanje u punopravno članstvo ove asocijacije i to upravo zbog neispunjavanja europskih standarda. Za sada 'ispred vrata' čekaju obje agencije, Agencija za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvaliteta BiH i Agencija za akreditaciju visokoškolskih ustanova RS. Na sreću, diplome studenata sa sveučilišta/univerziteta koje akreditira bh. agencija priznate su i od strane ENGA-e.
No, ono što je posebno zabrinjavajuće je pojašnjenje razloga od strane ENQA zašto BiH još uvijek nije članica Europske asocijacije: suptilan politički utjecaj, manjak neovisnosti kao i financijskih sredstava za zapošljavanje stručnjaka.
O političkom utjecaju na većinu sveučilišta/univerziteta u BiH, prema prof.dr. Slavi Kukiću, nema sumnje. Akademik Kukić smatra da se cjelokupan obrazovni sustav mora depolitizirati ukoliko želi biti dijelom vrijednosti europskog obrazovnog sustava.
"Naša sveučilišta nisu neovisna i pod utjecajem su centara etno-političkih partija. Naše visoko obrazovanje prvo se mora pročistiti iznutra, da politička pripadnost ne bude najvažnija referenca za sudjelovanje u sustavu visokog obrazovanja kao što je to sada, što je potpuno neprihvatljivo iole ozbiljnoj ekonomskoj zajednici. Kada se to uradi, kada kriterij ulaska ne bude uvjetovan socijalno-političkoj podobnosti nego bude filtrirano stručnošću, sposobnošću i obrazovanju, onda imamo nade za razmišljanje o razvoju sveučilišta na europskim temeljima. Imamo nade da će naša sveučilišta biti među prvih 500, a ne ni među prvih 1000 po kvaliteti, što je sada slučaj", smatra profesor Kukić.
Prema njegovom zaključku, do Europe treba još puno hoda.