Homoseksualnost u sportu je još uvijek tabu | TEME | DW | 13.05.2011
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Homoseksualnost u sportu je još uvijek tabu

Godinama se plašio da istina ne izađe na vidjelo. Marcus Urban je bio veliki talent. Igrao je u reprezentaciji DDR-a (mladi) i Erfurtu. 1993. godine je završio karijeru. Marcus Urban je homoseksualac.

Homoseksualci na tribinama

Homoseksualci na tribinama

Bivši profesionalni nogometaš Marcus Urban kaže da jednostavno više nije mogao kontrolisati geste i mimiku. „Nisam više mogao podnositi činjenicu da moram razmišljati šta da kažem u kojoj situaciji i da se smijem vicevima koji mi uopšte nisu bili smiješni“, kaže Urban koji danas živi u Hamburgu.

Marcus Urban

Marcus Urban

Marcus igra nogomet u slobodno vrijeme. Nakon okončanja njegove karijere se položaj homoseksualaca i lezbejki u Njemačkoj znatno poboljšao. Sve je više poznatih ličnosti, čak i političara, koji se izjašnjavaju da su homoseksualci. Međutim, kada je o sportu riječ, tu je napravljeno malo pomaka. Urban kaže da u glavama mnogih timski borbeni duh i biti homoseksualac ne idu jedno s drugim.

„Političari se ne tuširaju zajedno i nemaju fizički kontakt kao u sportu što asocira na seks. Zbog toga je u timskim sportovima senzibilnost posebno izražena“, kaže Urban.

Tanja Walther-Ahrens je do kraja 90-ih godina također igrala nogomet u Bundesligi. Svoju homoseksualnost nije nikada skrivala. Ona danas radi kao nastavnica fizičkog odgoja u jednoj berlinskoj školi i jedna je od savjetnica za obrazovanje u njemačkom Nogometnom savezu. Ona je uvjerena da je homofobija posebno izražena u muškom sportu. „Prisutna su očekivanja da je jedna profesionarna sportašica lezbejka. Ukoliko kasnije kaže da je lezbejka, onda to nije neko čudo. Međutim, kod muškaraca bi bilo sasvm drugačije, posebno kada je riječ o nogometu“, kaže Tanja Walther-Ahrens.

Strah od navijača

Berlin - Schwul-lesbischer Fanclub Hertha-Junxx Flash-Galerie

U Bundesligi još uvijek nema razbijanja tog tabua iako, statistički posmatrano, u svakoj ekipi igra najmanje jedan nogometaš koji je homoseksualac. Marcus Urban kaže da je kod nogometaša, koji kažu da su homoseksualci, primjetan strah od navijača i mogućnosti da dođe do nanošenja štete po karijeru. „Postavlja se pitanje: da li će me onda angažovati neki drugi klub?“

Strah od navijača je opravdan. Na pitanje jednog novinara na stadionu u Berlinu: šta biste uradili kada bi jedan nogometaš izašao na stadion i rekao: ja sam homoseksualac, jedan od navijača je rekao: “Prije svega bi situacija bila čudna“, i dodao da nije nikada sreo jednog takvog.

Članovi grupe navijača nogometnog kluba Herta BSC koji se bore za prava lezbejki i homoseksualaca

Članovi grupe navijača nogometnog kluba Herta BSC koji se bore za prava lezbejki i homoseksualaca

Drugi navijač je izjavio da homoseksualcima nije mjesto na nogometnim utakmicama. „Ranije sam igrao nogomet i sve se vidi: muškarci se zajedno skidaju, hodaju goli, tuširaju… Mislim da u profesionalnom nogometu to ne treba biti dozvoljeno. Moraju ostati anonimni.”

Ovaj problem su u međuvremenu prepoznali i političari. Komisija njemačkog parlamenta zadužena za sport planira pokretanje kampanje o homofobiji u sportu. Trenutno je u toku nekoliko kampanja za više tolerancije u sportu. Međutim, do sada je bilo malo riječi o homoseksualnosti.

Tanja Walther-Ahrens kaže da se mnogo govori o rasizmu i nacizmu. “Međutim, postoji i važna tema, a to je homoseksualnost. Političari bi u svijetu trebali o tome govoriti isto kao i o drugim vrstama diskriminacije”, kaže Tanja Walther-Ahrens.

Autor: Florian Nusch/Mehmed Smajić

Odgovorni urednica: Marina Martinović