1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Homoseksualizam ne stanuje u Iranu

Žurke, koncerti i sve ono što mladi vole u Iranu nije moguće. Posebno je teško za homoseksualce. Predsjednik Irana ide toliko daleko da tvrdi da toga u njegovoj zemlji ni nema. Ali, da li je stvarno tako?

Homoseksualni par s ledja s rukom u ruci

Strah da otkriju svoju homoseksualnost je prujetnja smrću

"Svi znaju da islam homoseksualne radnje tretira kao zabranjene pod prijetnjom smrtnom kaznom".

Jedan od onih koji to dobro znaju je Šahroh Rejsi. Odrastao je u Isfahanu, južno od Teherana. Vrlo rano je spoznao da ga privlače muškarci - ali takvog nečeg u strogo islamskoj zemlji kakva je Iran - ne smije da bude.

Logo des Vereins Iranian Queer Organization

Logo "Iranien Queer organization"

"Od djetinjstva me uče da je to perverzno. Tako je i u knjigama koje sam čitao, koje bi trebalo da budu naučnog karaktera. Tako sam utvrdio: u redu, imaš u sebi tu perverznu stranu, moraš da je ugušiš."

Naglašena muževnost i jake depresije

Tako je Šahroh živio 25 godina stideći se svoje navodno mračne strane, i ponašajući se naglašeno muževno.

"Dobro sam krio svoju homoseksualnost, na primjer, nosio sam velike brkove - spolja niko nije mogao ništa da primjeti."

I dok je spolja glumio ponosnog sina, iznutra se nije mirio sa činjenicom da nije mogao da bude ono što jeste: gej. Kada se danas prisjeti tog vremena, gotovo mu se pojave suze u očima.

"Patio sam od jakih depresija. Više puta sam pokušao da se ubijem, situacija je bila nepodnošljiva".

Smatra se da u Iranu mnogi dijele Šahrohovu sudbinu. Ali, oni se kriju, jer je homoseksualnost i dalje zabranjena. Zbog nje je od islamske revolucije pogubljeno oko 4000 ljudi. No, i o tome se ne zna mnogo, kaže Rut Jitner iz organizacije "Amnesti internešnel", i dodaje da se o tome ne izvještava, a kao razlog smrtne presude često se navode sasvim druge stvari.

Mahnmal Homosexuelle Nationalsozialismus Berlin

Spomenik u Berlinu stradalim homoseksualcima od nacista u II Svjetskom ratu

Ono što se sigurno zna je da homoseksualci često bivaju hapšeni i izolovani, mučeni i zlostavljani kako bi iz njih bila iznuđena priznanja.

Znao je samo ćutati o homoseksualnosti

Za njemačke vlasti to nije dovoljan razlog da dodijele azil nekom Irancu. Šahroh Rejsi je 2002. došao u Njemačku. Dozvola boravka mu je produživana samo na po par mjeseci ili čak nedjelja. I tako sedam godina.

Homosexuelles Pärchen küsst sich auf einer Bank in Paris

Ovako to danas izgleda na ulicama Pariza

"Stalno ste u strahu. Uopšte ne osjećate pripadnost ovom društvu. Kao da nemate tlo pod nogama.“

Vlasti su obično podozrive prema ovakvim podnosiocima molbi za azilom. Osim toga, onaj ko traži azil, u vrlo je neprijatnoj situaciji, jer nekom službeniku koji mu je potpuno stran mora da iznosi dio svoje intime. A to im najteže i pada, jer su u svojoj zemlji naučili samo jedno: kako ne govoriti o homoseksualnosti. A onda ovdje moraju da popunjavaju zahtjeve i da pred nepoznatim ljudima govore o tome i to detaljno.

Poslije sedam godina, Šahroh je dobio dozvolu trajnog boravka u Njemačkoj. Namjerava da se angažuje na pomoći izbjeglicama, ali i iranskim homoseksualcima.

Autor: Ina Rotšajd / Saša Bojić

Odg. urednik: Svetozar Savić