1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Holandski « Živi zid » u Potočarima

Na suđenju sedmorici oficira Vojske Republike Srpske, koji su u Haškom tribunalu optuženi za genocid i zločine protiv čovječnosti u Srebrenici, tužilaštvo je, kao svjedoke o bazi zločina, izvelo i četvrtog pripadnika Holandskog bataljona iz sastava UNPROFOR-a, koji su u julu 1995. bili očevici zbivanja nakon što su Mladićeve snage prodrle u enklavu koja je bila zona pod zaštitom Ujedinjenih nacija.

Holanđani pomagali Srebreničanima?

Holanđani pomagali Srebreničanima?

Nakon trojice oficira pod čijom komandom je bio Holandski bataljon iz sastava međunarodnih snaga, tužioci su kao svjedoka izveli Paula Gronevegena (Groenewegen), običnog vojnika tog bataljona, koji je u julu 95. bio stacioniran u Potočarima, u neposrednoj blizini Srebrenice.

Gronevegen je tada bio osamnaestogodišnjak. Jedanaest godina kasnije, u Haškom tribunalu, ključni je svjedok za dva navoda optužnice: da je masakr bošnjačkih muškaraca počeo od samog dolaska Mladićeve vojske u Potočare i da je deportaciju 20 000 izbjeglih žena, djece i staraca organizovala i nasilno izvršila Vojska Republike Srpske, čiji su oficiri bili i sedmorica optuženih - Ljubiša Beara, Vujadin Popović, Vinko Pandurević, Drago Nikolić i Ljubomir Borovčanin, optuženi za genocid i Radivoje Miletić i Milan Gvero, koji se terete za zločine protiv čovječnosti.

Gronevegen je 12. jula 95. bio svjedok kad su u Potočarima četiri Mladićeva vojnika izdvojila jednog muškarca iz mase bošnjačkih izbjeglica, postavila ga uza zid jedne kuće, da bi ga jedan od njih ubio pucnjem iz puške sa rastojanja od tri metra.

To su mogle vidjeti izbjeglice, koje nisu bile dalje od 70 metara od mjesta pogubljenja.

Za ukrcavanje mase izbjeglica u autobuse i kamione, svjedok tužbe je rekao: "To nije bio proces koji se glatko odvijao niti su o njemu odlučivali holandski vojnici." Potvrdio je navode optužnice da su odvajani vojno sposobni muškarci od žena i djeca i da su ih srpski vojnici odvodili u jednu ruševnu kuću, neposredno preko puta baze međunarodnih snaga. Potvrdio je i to da je bilo mnogo izbjeglica koji su odbijali da uđu u vozila dok se ne vrate muškarci njihovih porodica. Pripadnici Vojske Republike Srpske su ih, po iskazu ovog svjedoka, na silu ukrcavali.

Po tome na šta su se u unakrsnom ispitivanju koncentrisali advokati optuženih mogla se naslutiti i strategija njihove odbrane: oni nisu pobijali istinitost Gronevegenovog svjedočenja o smaknuću zarobljenog Bošnjaka, nego su ukazivali na to da svjedok nije siguran da li su izvršioci bili pripadnici Vojske Republike Srpske ili paravojnih jedinica.

Po svoj prilici, i u nastavku suđenja advokati će nastojati da dokažu da masakr oko 8 000 Bošnjaka u šest julskih dana 95. nisu izvele jedinice pod komandom optuženih, nego paravojne formacije koje su bile izvan njihove kontrole.

  • Datum 26.10.2006
  • Autor Dževad Sabljaković
  • Štampaj Štampaj ovu stranicu
  • Permalink http://p.dw.com/p/AUl0
  • Datum 26.10.2006
  • Autor Dževad Sabljaković
  • Štampaj Štampaj ovu stranicu
  • Permalink http://p.dw.com/p/AUl0