1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Hoćemo li se ikada dogovoriti o Danu nezavisnosti BiH?!

29. februara i 1. marta 92. više od 64 posto građana izjasnilo se za nezavisnu BiH. Obilježavanje ovog datuma nije regulirano državnim zakonom pa se u dijelu BiH činjenice o 1. martu ignoriraju.

Zastava BiH

Ako pitate bh. Hrvate, posebno Hercegovce, kako doživljavaju Dan nezavisnosti BiH, većina će vam reći da bez hrvatskih glasova na referendumu 29. februara i 1. marta 1992. ne bi ni bilo nezavisne i suverene države Bosne i Hercegovine. Ono što, između ostalog, pri tome ostaje neizrečeno jeste da je alternativa nezavisnoj BiH bila zajednica sa Srbijom i Crnom Gorom pod vlašću Slobodana Miloševića.

Široki Brijeg

Hercegovci smatraju da su znatno doprinijeli nezavisnosti BiH (Široki Brijeg)

Prvi bh. predsjednik Alija Izetbegović često je odgovarao na pitanje da li je postojao drugi izlaz iz tadašnje društveno-političke krize koju su mnogi smatrali posljedicom neriješenih srpsko-hrvatskih odnosa u bivšoj SFRJ: "1. mart je bio naša sudbina i neumjesno je, pa i grješno, pitanje da li je išta moglo biti drugačije. Mi ne bismo bili ono što jesmo da smo tada u ime sumnjive sigurnosti izabrali potčinjavanje."

Većina Srba u Republici Srpskoj, prema 1. martu i Danu nezavisnosti ispoljava negativan stav, kaže za Deutsche Welle kolumnista banjalučkog magazina BL!N, Đorđe Krajišnik. "Ako već to mora komentirati, skoro svaki stanovnik RS-a će prema tom datumu pokazati otklon i negativan stav, jer se on u percepciji bosanskohercegovačkih Srba doživljava kao dan kada su oni 'drugi' odlučili započeti rat", kaže Krajišnik.

Suverena i nezavisna u raljama nacionalističkih ideologija

Oružje: puške

Ratovi nisu vođeni referendumima nego puškama

O tome ko je počeo rat u BiH raspravljali su i glavni akteri u filmu "Ničija zemlja" bh. oskarovca Danisa Tanovića, pri čemu je najubjedljiviji "argument", automatska puška Kalašnjikov, često prelazio iz ruke u ruku. Većina političara iz RS-a tvrdi da je rat u BiH izazvan upravo referendumom, dok oni iz FBiH podsjećaju da se ratovi ne počinju i ne vode referendumima, već artiljerijskim i drugim oruđima kakva su uoči rata osvanula po brdima iznad Sarajeva i iznad drugih bh. gradova.

Čini se, kaže Đorđe Krajišnik, da u Republici Srpskoj još dugo neće doći do promjene svijesti o potrebi obilježavanja državnih praznika. "Za promjene takvih stavova potrebno je mnogo godina i mnoštvo društvenih procesa, a budući da BiH već godinama tapka u mjestu uhvaćena u ralje nacionalističkih ideologija, s pravom možemo postaviti pitanje, da li će ikada biti usaglašeni stavovi po pitanju državnih praznika", kaže kolumnista banjalučkog magazina BL!N.

Sve države Joze Z.

U povodu 1. marta mostarski novinar Emil Karamatić ispričao nam je priču o svom komšiji Jozi Z. koji je živio u mnogim državama, a da se praktično nije ni maknuo ispred svog kućnog praga. "Jozo je rođen prije sarajevskog atentata što znači da je bio pokorni sluga cara Franje Josipa u Austro-Ugarskoj Monarhiji. Kasnije je bio državljanin Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, a potom i Kraljevine Jugoslavije. Kad je bio tridesetogodišnjak počeo je Drugi svjetski rat, tako da je Jozo jedno vrijeme bio i Talijan a da to nije ni znao", kaže Karamatić.

Atentat u Sarajevu 1914.

Jozo Z. rođen prije atentata u Sarajevu 1914. (na slici)

"Jozo Z. je potom bio i pošteni građanin Trećeg Reicha, pa i državljanin Nezavisne Države Hrvatske, da bi se kasnije počeo sakrivati po škripinama pred osloboditeljima. Jednog jutra 'drugovi' su ga pozvali da se prijavi na 'dobrovoljnu' akciju izgradnje neke od opjevanih željezničkih pruga. Po povratku je već bio čestiti socijalistički radnik, a potom i samoupravljač, što bi značilo i državljanin SFRJ", kaže Karamatić.

Priča o Jozi Z. neodoljivo podsjeća na Andrićevu bilješku o ljudima sa ovih prostora prema kojoj "čovjek nikad ne zna u kojoj će vjeri umrijeti", samo što se u ovom slučaju ne radi o vjeri, već o državi. Dočekao je Jozo i duboku starost kad mu devedesetih godina rekoše da živi u Republici Bosni i Hercegovini, a malo poslije i u "Hrvatskoj Republici Herceg Bosni". Najtužniji mu je dan bio kad su rekli da mu je Hrvatska susjedna država i da će od danas živjeti u cjelovitoj BiH, čiju cjelovitost čini i Republika Srpska, kaže Karamatić i dodaje: "Ako ga zdravlje posluži, nije isključeno da postane državljanin još jedne države, Evropske unije".

Autor: Samir Huseinović

Odg. ur.: Marina Martinović