1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Hoće li biti OHR-a?

Vijeće za provedbu mira u Bosni i Hercegovini danas i sutra vijećaju u Bruxellesu i moguće je da donesu odluku o produženju mandata Ureda visokog predstavnika za godinu dana.

Odluka o budućnosti sutra u Briselu

Odluka o budućnosti sutra u Briselu

Najutjecajnije europske zemlje te SAD, Rusija,Kanada i Japan koje čine Vijeće za implementaciju mira ranije su planirale zatvoriti Ured OHR –a do sredine ove godine, a njegove ovlasti i zadaće prepustiti novom uredu posebnog predstavnika Europske unije (EUSR) koji ne bi više imao ovlasti intervencija.

Početak dvodnevnog sastanka Vijeća za implenetaciju mira u Bosni i Hercegovini održava se u atmosferi oštrih kritika koje su u proteklih desetak pljuštale na račun visokog predstavnika u BiH Christiana Schwarz-Schillinga. U kritikama je prednjačila ugledna nevladina organizacija Međunarodna krizna skupina koja je predstavila opširnu studiju koja dolazi do zaključka da je sposobnost međunarodne nazočnosti pod vodstvom bivšeg njemačkog ministra Schwarz-Schillinga “znatno oslabljena”. Konkretno predstavnica međunarodne krizne skupine je izjavila:

“Za vrijeme obavljanja dužnosti visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini od strane Schwarz-Schillinga bilo je gubitka vjerodostojnosti ureda visokog predstavnika. Djelomično, to se događalo zbog unutarnjeg načina funkcioniranja Ureda visokog predstavnika. Osim toge neka važna mjerila i odredbe koje je gospodin Schwarz-Schilling namjeravao ilinadao se ostvariti za vrijeme svojega mandata do sada se nisu ispunila”, glasi ocjena Međunarodne krizne skupine.

Ured visokog predstavnika odbacuje sve optužbe i kritike međunarodne krizne skupine navodeći kako se kritika temelji na objektivnim pogreškama i zapravo su u suprotnosti ranijim analizama Međunarodne krizne grupe.

Schwarz-Schilling koji je od početka 2006. godine preuzeo dužnost visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH na glasu je kao dobar poznavatelj prilika na Balkanu, prije svega u BiH, gdje je sudjelovao kao posrednik i medijator u 180 slučajeva.

Svoju dužnost visokog predstavnika Schwarz-Schilling je preuzeo uz izričiti naglasak da želi što manje koristriti takozvane Bonnske ovlasti – dakle mogućnost da u iznimnim slučajevima smjeni dužnosnike ili blokira zakone. Na početku svoje dužnosti Schwarz-Schilling je najavio kako će Bonnske ovlasti koristiti samo kao posljednje raspoloživo sredstvo. Time je Schwarz-Schilling najavio promjenu u odnosu na svojeg predhotnika Britanca Paddyja Ashdowna koji je u četiri godine svoje dužnosti Bonnske ovlasti koristio 447 puta.

U analizi Međunarodne krizne skupine Bonnske ovlasti su omogućile “znatan napredak”, na primjer vojnu reformu, reguliranje prava posjeda i povratak izbjeglica kao i pravo na slobodno kretanje svih građana. Schwarz-Schilling pak zastupa koncept “ownership”-a, a to znači da građani Bosne i Hercegovine preuzmu veću odgovornost kako se više nebi “skrivali” iza odluka međunarodnih predstavnika.

Prema analizi Međunarodne krizne grupe takav pristup pokazao se kontraproduktivnim. Suradnici su autorima studije izjavili kako politika Schwarz-Schillinga “predstavlja za svakoga povod za ometanje”. Istovremeno se u BiH bilježi i porast nacionalističke retorike, navodi Međunarodna krizna skupina i upozorava:

“Ne smatramo da je korisno s takvom perspektivom integracije da međunarodna vlast nameće odluke i donosi zakone kako bi pogurala Bosnu i Hercegovinu prema Europskoj uniji. Također smatramo da su bosansko-hercegovački političari u ovom trenutku dovoljno snažni da im zaista više ne treba ikakav nadzor nekakvog tijela koje će ih prisiljavati donositi političke odluke”.

Međunarodna krizna skupina argumentira da bi sama Europska unija trebala sebe postaviti i nametnuti kao glavni međunarodni igrač u Bosni i Hercegovini i to na način da stavi na raspolaganje mnogo veće fondove koristeći ih kao neophodne za “vršenje pritiska na bosansko-hercegovačke političare da donose oštrije odluke i sklope kompromise”, smatra ICG i nastavlja:

“Mišljenje da se Bosna i Hercegovina koja je prošla teški rat od 1992. do 1995. godine, može tretirati kao bilo koja druga kandidatska ili pristupajuća zemlja kojoj bi atraktivnost članstva u Europskoj uniji i određeni datum mogli pomoći u nadilaženju polarizacije etničkih nacionalizama, takvo mišljenje pokazalo se u BiH pogrešnim”, smatra u svojemi zvještaju ICG i nastavlja kako “Europska unija mora predstaviti i provoditi novu politiku i koristiti instruzmente kako bi se provodila implementacija mira i napretka na putu prema članstvu”.

Kako će se u Bruxellesu razvijati polemika koja se vodi u BiH osudbini OHR-a kao i hoćeli se ponoviti prijetnje vodstva Republike Srpske da će organizirati referendum o izdvajanju tog entiteta iz BiH ako Kosovo stekne neovisnost, znat ćemo u utorak ili možda tek u srijedu kada je na programu sastanak premijera BiH Nikole Špirića s povjerenikom za proširenje Ollijem Rehnom.