Hoće li Izrael pristati na mirovni plan Arapske lige

Priznanjem Izraela stvorila bi se osnova i za osnivanje palestinske države. Ovo je suština mirovnog plana zemalja Arapske lige, za koji su se jučer u Izraelu zauzeli ministri vanjskih poslova Egipta i Jordana.

Generalni sekretar Arapske lige Amre Musa opovrgao je tvrdnju da je riječ o promijenjenom političkom kursu prema Izraelu. Medjutim, više je nego očito, da se savez arapskih država itekako udaljio od shvatanja, koje je imao prije 40 godina, kada je došlo do susreta u Kartumu. Dva mjeseca nakon šestodnevnog rata, u kojem je Izrael osvojio Golansku visoravan i pojas Gaze, zemlje Arapske lige odlučile su da nikada ne priznaju Izrael. 40 godina nakon toga, ministri vanjskih psolova Jordana i Egipta u Izraelu su izložili svoj mirovni plan za Bliski Istok, pokušavajući pokrenuti izraelske političare da ga prihvate.

Kada je Egipat 1979-te sklopio mir sa Izraelom, bio je isključen iz Arapske lige. Danas se ovaj savez arapskih zemalja upravo koristi vještim diplomatskim umijećima Egipta ali i Jordana, koji je takodjer priznao državu Izrael, kako bi izraelske političare ubijedili da pristanu na mirovni plan. Riječ je, po mišljenju Arapske Lige ali i šire medjunarodne zajednice o jedinom mogućem mirovnom rješenju. Tadašnji saudijski princ Abdulah je Arapsku Ligu još 2002-e obavezao na ono, što je ponovio i u martu Riadu, a to je da su arapske zemlje spremne priznati Izrael, ukoliko zvanični Tel Aviv pristane da povuče svoje trupe na granice prije šestodnevnog rata 1967-e, prizna palestinsku državu i riješi problem izbjeglica.

No, Izraelu teško padaju ovakvi planovi i prijedlozi. Ne, zato što ova zemlja ne želi mir, već zato što ne vjeruje da bi predaja osvojenih teritorija mogla dovesti do mira. Osim toga, veći dio izraelskog stanovništva ubijedjen je da osvojena područja pripadaju Izraelu i da se s njima, ni po koju cijenu, ne smije trgovati. Čak ni u korist mira.

Pa ipak, Izraelcima je jasno da drugog rješenje nema. Tim prije što je palestinskoj državi potreban kakav takav kontinuitet i povezanost teritorija, koje su sada potpuno rascjepkane. Da palestinska država mora postojati, o tome odavno vlada konsenzus. O tome je čak govorio i Ariel Sharon a s tim se slaže a njegov nasljednik Ehud Olmert otišao je korak dalje i pominje čak vraćanju drugih zauzetih teritorija.

To je ispravno ali nije dovoljno. Egipatski i jordanski pregovarači upozorili su da je stvar hitna i da nema puno vremena. Jer, moglo bi se desiti da ponuda Arapske Lige za priznavanjem Izraela bude povučena. A u takvoj situaciji, preostaje samo sila. Bez obzira na svu složenost situacije, prvi i najvažniji korak ka miru bio bi da Izrael prihvati ponudjeni plan.

Peter Philipp