Hitno potrebna reforma agrara EU

Glavni elementi prijedloga Evropske komisije su ukidanje kvota za proizvodnju mlijeka, stabilizacija cijena ulaznih sirovina i energije za proizvodnju hrane, poništavanje odluke po kojoj je visina subvencija zavisila od količine proizvodnje, te ukidanje apsurdne odluke po kojoj je već 20 godina svaka članica Unije bila obavezna da 10 odsto poljoprivrednih površina svake sezone ostavi bez usjeva kako bi se spriječilo gomilanje poljoprivrednih viškova! Prošle godine takva mjera je privremeno ukinuta, a sada Komisija predlaže njeno trajno anuliranje.

Komisija predlaže postepeno ukidanje kvota za mlijeko koje su uvedene davne1984. godine takođe kao mjeru protiv proizvodnje tržnih viškova. Takvu bi mjeru sada trebalo preispitati, ali sa njenim ukidanjem bi se, prema prijedlogu Komisije, trebalo ići postupno, a njeno potpuno ukidanje bi uslijedilo tek 2015. godine.

Reforma samo zajedničkim naporima

Trenutni predsjedavajući Vijeća ministara EU za poljoprivredu i ribarstvo, slovenački ministar poljoprivrede Iztok Jarc, ocjenjuje da su problemi u agraru već toliko narasli da ih nije moguće rješavati pojedinačnim rezovima.

“Stabilnost je ključni faktor evropske agrarne politike, jer iznenadni skokovi cijena sirovina za poljoprivrednu proizvodnju i rast cijena energije imaju multiplikativne efekte na cijene hrane, na količine proizvdnje, kvalitet hrane itd. Samo stabilizacijom cjelokupne agrarne proizvodnje u EU moguće je obezbijediti dugoročnu stabilnost cijena hrane i izbjegavanje njihovih iznenadnih skokova kao što nam se dogodilo posljednjih mjeseci”, izjavio je Jarc.

Iako će prijedlozi reforme zajedničke poljoprivredne politike biti predstavljeni danas (20.5.), ozbiljniji pomaci se ne očekuju prije druge polovine ove godine kada će ulogu predsjedavajućeg Evropske unije preuzeti Francuska. Njeni poljoprivrednici su najveći korisnici evropskih agrarnih subvencija na koje na nivou EU godišnje odlazi oko 40 milijardi eura, odnosno oko 11 posto ukupnog budžeta EU, koji za ovu godinu iznosi oko 130 milijardi eura.

Nejedinstvo unutar Unije

Francuska i Njemačka se oštro suprotstavljaju stavovima Velike Britanije, koja traži liberalizaciju agroindustrijske proizvodnje i preusmjeravnje glavnine sredstava za subvencije u poljoprivredi ka sektorima istraživanja i razvoja, očuvanja životne sredine i drugim kriznim područjima globalnih poremećaja.

Predsjedavajući Vijeća ministara, Iztok Jarc priznao je nakon dvodnevnog zasijednja ministara poljoprivrede, da nesuglasice unutar Unije postoje, te da “pojednostavljivanja stanja u ovom sektoru” neće dovesti do pravih rješenja.

“Na nivou Savjeta ministara za agrarna pitanja, postoje razlike u vezi s glavnim pravcima izlaska iz trenutne krize, ali i u vezi budućeg razvoja agrara EU. Stanje u sektoru poljoprivrede je mnogo komplesnije nego što se čini na prvi pogled. Problem rasta cijena hrane ima više uzroka kako na strani ponude tako i potražnje prehrambenih proizvoda. Na to su prvenstveno uticali narastajući broj stanovnika i promjene njihovih prehrambenih potreba i navika, te povećanje poljoprivrednih površina za proizvodnju biogoriva, a bilježe se i podbačaji agrarne proizvodnje zbog klimatskjih promjena. To su samo neki od faktora koji su relativno novija pojava na globalnoj sceni i zahtijevaju inovativnija rješenja”, izjavio je Jarc.

Da li su subvencije dio problema?

Većina zemalja članica EU ipak smatra da dosadašnja zajednička poljoprivredna politika, koju Velika Britanija optužuje da je djelomično odgovorna za rast cijena osnovnih poljoprivrednih proizvoda u svijetu - u osnovi održiva, a kao razlozi najnovijih poremećaja na tržištu hrane navode se drugi, globalniji razlozi među kojima su i podbačaji uroda zbog klimatskih promjena, nagli porast životnog standarda i kupovne moći u Indiji, Kini i Rusiji itd.

Velika Britanija i Švedska, za razliku od većine zemalja Unije, smatraju da bi i ubrzanje dogovora u okviru Svjetske trgovinske organizacije (WTO) o liberalizaciji trgovine, mogao pomoći ublažavanju trenutnih problema sa visokim cijenama osnovnih životnih namirnica. Protivnici britanskih prijedloga, međutim, uzvraćaju najnovijom statistikom prema kojoj se, navodno, u ovoj zemlji dnevno baca najviše hrane po stanovniku u svijetu – ukupno više od milijardu funti godišnje iako su i u Britaniji cijene osnovih namirnica posljednjih mjeseci porasle za 4,7 procenata.