1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Komentar

Hitlerov mit o autoputevima

Prvi autoput u Njemačkoj otvoren je 6. avgusta 1932. I danas mnogi Nijemci vjeruju kako je autoput izum nacista, a da se Adolf Hitler gradnjom autoputeva borio protiv nezaposlenosti. Istorijski gledano, radi se o laži.

Hitler na predstavi otvaranja radova

Hitler na "predstavi" otvaranja radova

Adolf Hitler snažno zabija lopatu u pijesak. Oko njega su vojnici, a netko od njih fotoaparatom slika „Führera“ kako otvara radove na još jednoj dionici autoceste. Bio je to tipičan prizor na slikama kojih je u ono vrijeme bilo po cijeloj zemlji, osobito tamo gdje su se gradili kraći dijelovi autocesta Trećeg Rajha.

Ta je predstava imala samo jednu svrhu: vijest o građevinskim djelatnostima vladajućih nacista trebala je doprijeti do svih građana Njemačke. Zabijanja lopate bilo je posvuda, a po završetku radova zasebno se obilježavalo i otvarenje dionica.

Hitler otkriva autocestu

Bio je to neobičan preokret, jer je samo nekoliko godina prije velik dio Nacionalsocijalističke stranke (NSDAP) zajedno s Komunističkom partijom sabotirao gradnju takozvanih „Nur-Autostraßen“, pista od betonskih blokova koje su bile prve prometnice namijenjene isključivo automobilskom prometu. Nacisti su smatrali da će autoceste služiti samo interesima „bogatih aristokrata i krupnih židovskih kapitalista“ pa su se tako držali podalje od političkih pregovora o njihovom financiranju. Tek kad je Hitler 1933. godine došao na vlast, nacisti su shvatili da bi autoceste mogli iskoristiti za ostvarenje svojih ciljeva.

I sam Führer prionuo je na posao

I sam "Führer" prionuo je na posao

Zbog ekonomske krize izgradnja mreže autocesta u Njemačkoj je do 1929. godine bila neuspješna. Zemlja je bila pogođena masovnom nezaposlenošću, hiperinflacijom i morala je plaćati reparacije iz Prvog svjetskog rata. Jedino je tadašnji gradonačelnik Kölna Konrad Adenauer 1932. uspio izgraditi i financirati prvu autocestu između Kölna i Bonna: današnju autocestu A 555. Njezina duljina u ono je vrijeme iznosila 20 kilometara, a maksimalna dozvoljena brzina bila je 120 km/h. Ipak, većina ondašnjih automobila jedva je postizala brzinu od 60 km/h. Područje oko Kölna tada je slovilo kao najprometnije. Samo pola godine nakon otvorenja, nacisti su je degradirali u "magistralnu cestu" kako bi njima pripao naslov graditelja prve "prave" autoceste u Njemačkoj.

Hitler je u svemu imao prste

Inače, industrijalci-ljubitelji automobila i utjecajni građani udružili su se još 1909. godine zalažući se za izgradnju ceste koja bi omogućila vožnju automobilom bez prašine, blata, konjskih zaprega i pješaka. Radovi na „Automobil-Verkehrs- und Übungsstraße“ („Cesta za automobilski promet i vježbu“) – skraćeno AVUS – počeli su 1913. Umjesto predviđenih 17, novaca je na kraju bilo dovoljno samo za 10 kilometara ceste koja je počinjala na ulazu u Berlin. Radove je prekinuo Prvi svjetski rat, a cesta je nakon 1921. služila uglavnom za testiranje sve bržih sportskih automobila i automobilske utrke.

Volkswagen - vozilo za narod

Volkswagen - vozilo za narod

Jedna udruga koja je osnovana 1926. godine zalagala se za izgradnju ceste koja bi prolazila kroz Njemačku, tačnije od Hamburga preko Frankfurta do Basela - inicijativa „HaFraBa“. Ideja je isprva naišla na otpor nacista, a nakon Hitlerovog dolaska na vlast planovi inicijative djelomično su preuzeti – ime udruge promijenjeno je u „Društvo za pripremu autocesta Njemačkog Carstva“

Povećanje mobilnosti narodne zajednice

Povjesničari danas kažu kako se Hitler samo priključio pokretu rastuće mobilnosti koju se dalo naslutiti na globalnoj razini. Ipak, prepoznao je priliku da jednim naizgled besmislenim projektom zavede cijelu naciju i preuzme vlast. Jer, jedno je bilo jasno: samo rijetki Nijemci mogli su si u ono vrijeme priuštiti osobni automobil zbog kojeg bi koristili autoceste. Stoga je nacistička propaganda narodu obećala mobilnost. Govorili su kako neće moći putovati samo imućni, nego svi stanovnici. I tako se rodio „Volkswagen“ („Narodno vozilo“). Osim toga, nacionalni željeznički prijevoznik Trećeg Rajha na pritisak Hitlera je na prvim dionicama autoceste morao odmah uvesti autobusni prijevoz.

Autoceste su uglavnom gradili ljudi bez posla. No, njihov utjecaj na stopu nezaposlenosti bio je neznatan.

Autoceste su uglavnom gradili ljudi bez posla. No, njihov utjecaj na stopu nezaposlenosti bio je neznatan.

Hitler je naredio da se godišnje mora izgraditi 1000 kilometara autoceste. Godine 1934. najavio je početak „radne bitke“ i obećao da će smanjiti visoku stopu nezaposlenosti. Izgradnja autocesta trebala je otvoriti najmanje 600.000 radnih mjesta, no na kraju je ukupno bilo jedva 120.000 radnika opremljenih lopatama i pijucima. Radove su obilježili bolesti, smrt, glad, bijeda i štrajkovi čiji su predvodnici strpani u koncentracijske logore. Javnost o ovome nije ništa znala.

Mit o autocesti

Narednih godina došlo je do procvata vojne industrije u kojoj je velik broj ljudi našao posao. To je bio razlog pada nezaposlenosti, ne gradnja autocesta. U vrijeme 2. svjetskog rata autoceste su pod prisilom gradili i židovski logoraši te ostali zatočenici. Do 1941. godine izgrađeno je tek 3.800 kilometara, a između 1941. i 1942. radovi su čak u potpunosti obustavljeni. Od jeseni 1943. autoceste su zbog slabog prometa smjeli koristiti i biciklisti.

Nacistička propaganda mit o autocestama njegovala je godinama i bila je uspješna u tome. Tako mnoge snimke i fotografije prikazuju radove na dionicama iako su oni već odavno bili obustavljeni. Slike radnika na autocestama urezale su se u pamćenje čitave generacije Nijemaca. Nacisti su ostvarili svoj cilj.

Autori: Anne Lichtenberg / Azer Slanjankić

Odgovorna urednica: Zorica Ilić