1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a
Najnoviji video

Heine između Njemačke i BiH

Nihad Penava18. februar 2006

17. februara navršeno je 150 godina od smrti jednog od najvećih njemačkih pjesnika. Svijet je u poodmaklom XX stoljeću već slavio Heinricha Heinea, dok mu se rodni Düsseldorf do nedavno nećkao tamošnji univerzitet nazvati njegovim imenom.

https://p.dw.com/p/AVq8
Düsseldorf: Rodna kuća H. Heinea izniman interes stranih turista
Düsseldorf: Rodna kuća H. Heinea izniman interes stranih turistaFoto: picture-alliance / dpa/dpaweb

Heinrich Heine je u Bosni i Hercegovini najviše cijenjen svojom dubioznom pjesmom "Azra". Pjesma govori o ljudima koji umiru kada ljube.

"Iako možda nije dovoljno poznato, Heine je zapravo jako prisutan u Bosni i Hercegovini.", kaže bh. pisac i dramaturg Safet Plakalo.

"U Bosni zahvaljujući jednom našem bosanskom sjajnom pjesniku Aleksi Šantiću njegovo djelo prevedeno je i uglazbljeno i nastala je jedna od najljepših sevdalinki, koja se često i nenaslovljava originalnim naslovom, nego se naslovljava početnim stihovima te pjesme "Kraj tanana šadrvana". Tu pjesmu su pjevali svi veliki pjevači sevdalinki. Svaki ozbiljniji pjevač danas mora imati na repertoaru tu pjesmu. Dakle, taj Heineov duh tada je spojio te dvije duhovne svere, Njemačku i Bosnu i danas žive u Bosni i prema tome će Heine zauvijek ostati u Bosni."

Henrich Heine je rođen i odgojen u krugu tradicionalne jevrejske porodice, ali već sa 28 godina prelazi na kršćanstvo. Doktorirao je pravo, iako zapravo nikada nije živio od toga. Ostavio je i zapažene prozne, kritičke i naučne članke, poput prvog sistemskog prikaza njemačkog romantizma.

"To je nešto što u djelu jednog naglašavam genijalnog pjesnika može da znači i nešto više od poezije i nešto više od ljubavi, nešto apsolutno svemirsko."

Heinrich Heine vrlo oštro i zajedljivo kritizira ondašnju situaciju u Njemačkoj. Zbog toga su mu takva autorska djela bila dugo zabranjena. Na vrhuncu života bolest ga trajno prikiva za postelju, ali njegov duh i u toj "grobnici od madraca", kako je nazivao svoj krevet, ostao je svjež sve do smrti 17. februara 1856. godine.