1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Evropa

Haotična registracija izbjeglica

Izvršilac napada u Parizu je boravio sam u Njemačkoj i bio je prijavljen pod četiri različita identiteta. Zahtjev za azil je podnio u više evropskih zemalja. Nažalost, niko to nije primijetio. Kako se to moglo desiti?

“Stranac koji u Njemačkoj traži zaštitu od progona mora se prijaviti kao tražilac azila. Pri tome se u nekom od prihvatnih centara mora lično pojaviti. Sljedeći korak je podnošenje zahtjeva za azil“. Ovako Savezni ured za migracije i izbjeglice (BAMF) objašnjava proces prijavljivanja izbjeglica i podnošenje zahtjeva za azil u Njemačkoj. Međutim, to je puka teorija. Njemačku granicu je u najvećem izbjegličkom talasu dnevno i to nekontrolisano, prelazilo više od 10.000 ljudi. Granicu i danas dnevno prelazi više hiljada izbjeglica. Zamjenik šefa njemačke policije, Jörg Radek, kaže da pod takvim okolnostima savezna policija često može registrovati samo 10 do 20 posto nedozvoljenih ulazaka u zemlju, a da ne govorimo o prelasku tzv. „zelene granice“.

Mnogim izbjeglicama se nakon prelaska granice gubi svaki trag. Uglavnom odlaze u gradove po svom izboru i tamo se kasnije prijavljuju u uredu za strance. Međutim, rijetki su slučajevi gdje se izbjeglice uopšte ne prijave. Naime, ako izbjeglica nije registrovana onda nema pravo na bilo kakvu pomoć. Isto tako bez prijave ne može početi proces dobijanja azila na osnovu kojeg izbjeglice imaju pravo boravka u Njemačkoj.

Atentator iz Pariza je u nekoliko evropskih zemalja bio prijavljen pod sedam različitih imena

Atentator iz Pariza je u nekoliko evropskih zemalja bio prijavljen pod sedam različitih imena

Mehmet Ata, glasnogovornik BAMF-a je izjavio za DW da „do podnošenja zahtjeva za azil nije isključeno prijavljivanje na više različitih mjesta“. Jörg Radek kritikuje to što su lični podaci izbjeglica u institucijama s kojim tražioci azila normalno prvo stupe u kontakt, to su savezna policija, pokrajinska policija i ured za strance, pogrešni ili nepotpuni. „Osnovni problem“ u Njemačkoj je i to što su „nedozvoljeni ulasci“ u nadležnosti savezne policije, a „nedozvoljeni boravak“ u nadležnosti pokrajinske policije. „Ne postoji centralno mjesto koje će i jednim i drugim olakšati posao“, kaže Radek.

Pro Asyl: "Zagonetka"

BAMF ističe da se nakon prijavljivanja tražioca azila „njegovi lični podaci upoređuju sa osobama koje su već podnijele zahtjev za azil kod saveznog ureda, kao i podacima u Centralnom registru stranaca. Savezni ured za borbu protiv kriminala osim toga provjerava otiske prstiju. Pri tome se ti podaci upoređuju sa podacima iz cijele Evrope. „ Na taj način BAMF može doći do informacije da li je jedna osoba podnijela više zahtjeva za azil u Njemačkoj ili unutar EU“, izjavio je Ata za Deutsche Welle.

To da ni u Njemačkoj niti unutar EU očito ne funkcioniše upoređivanje podataka pokazuje primjer atentatora iz Pariza. Karl Kopp, evropski referent organizacije Pro Asyl, izjavio je za DW da je taj slučaj „iznenađujući i iritirajući“. „To kako je moglo doći do toga je zagonetka“, izjavio je Kopp i dodao da je posljednje vrijeme bilo dosta haotično. Radek također ukazuje na to da postoji razmjena podataka o podnosiocima zahtjeva za azil: „Međutim, na nivou EU ne postoji razmjena podataka o ilegalnim migrantima“. Ukoliko njemačka savezna policija utvrdi da je izbjeglica na nedozvoljen način prešla granicu, ne može reći da li je ta osoba već prešla grčko-tursku granicu. Takva provjera još ne postoji“, kaže Radek.

Proces obrade zahtjeva za azil uprkos zatvorske kazne

Atentator iz Pariza je pored toga što je podnio zahtjeve za azil u nekoliko evropskih država i kod policije bio prijavljen sa više različitih imena, u Njemačkoj kratko boravio u zatvoru zbog nasilja i opojnih droga. Prema riječima Atae „pravo na azil i zaštita izbjeglica mogu biti prekinuti ako je stranac zbog zločina, posebno teškog prekršaja, osuđen na najmanje tri godine zatvora“. Osim toga, savezni ured mora doći do procjene da će ta osoba i dalje predstavljati opasnost.

Danska policija kontroliše granicu sa Njemačkom

Danska policija kontroliše granicu sa Njemačkom

Koliko pojedine zemlje članice EU se različlito odnose prema istom tražiocu azila pokazuje to da je on 2011. godine u Rumuniji podnio zahtjev za azil. Rumunija ga je prema vlastitim navodima ocijenila kao „opasnu“ osobu i pod pratnjom deportovala u rodni Tunis.

Jörg Radek iz tog slučaja izvlači lekciju: „Potrebna nam je mnogo bolja saradnja na evropskom nivou, ali i unutar Njemačke“, prije svega kada se radi o nedozvoljenom ulasku u zemlju i boravku. To je prije svega važno u slučajevima kada Švedska i Danska u velikom stilu sa svoje granice vrate migrante bez ličnih dokumenata. Ti ljudi poslije toga ostaju u Njemačkoj. „Nakon toga mi moramo znati gdje ti ljudi borave kako bi ih mogli prisilno vratiti“. Radek smatra da njemačke vlasti moraju biti svjesne tog problema. Njemačka vlada je prepoznala taj problem. Nadati je se da planiranim uvođenjem jedinstvene iskaznice za izbjeglice i boljom razmjenom podataka više neće dolaziti do višestrukih registracija.

Preporuka redakcije