Haiti nakon uragana - ruševine i kolera

Na jednoj strani plavo nebo i tirkzino karipsko more, na drugoj kontrast koji se teško podnosi: u gradiću Port-à-Piment na obali dominiraju sivi i smeđi tonovi ruševina. Svuda leže oborene palme, njihova zelena boja je odavno usahnula, između njih razbijeni ostaci ribarskih koliba i čamaca. Jean-Paul Miller sjedi na deblu i ukočeno gleda u more. "Ja sam ribar, to je sve što znam. Ali ja sam izgubio moj čamac i moje mreže. Ne znam kako će sada ići dalje. Nemam novac da ponovo sagradim moju kuću, niti da kupim hranu za moju djecu. Mnogi su svoju djecu već poslali rođacima u glavni grad Port-au-Prince. Ali ni tamo nema dovoljno hrane za sve. Ja ću radije ostati ovdje."

"Tout pédi" govori Millier neprestano na kreolskom, što znači: "Sve je izgubljeno." Kada bi u najmanju ruku ponovo imao čamac mogao bi zaraditi novac koji mu je potreban za egzistenciju.

Djeca izložena retraumatizaciji

Tu je još jedan kontrast koji je teško shvatljiv: Dok stanovnici Port-à-Pimenta utučeno stoje na ruševinama njihovog grada, 60 djevojčica i dječaka pjevaju i vrište s oduševljenjem u jednoj jedinoj prostoriji škole koja još uvijek nakon uragana Matthew ima krov. Dok se djeca smiju, njihovi roditelji čiste ruševine svojih koliba i pokušavaju od ostataka nešto napraviti gdje bi mogli ponovo živjeti. Kućica, u kojoj je živjela osmogodišnja Saphora sa svojom porodicom, je jedna od rijetkih koja je izdržala vjetar i vodu: "Bilo me je mnogo strah i drhtala sam kada je uragan stigao. Bio je veoma glasan i kuća se tresla. More je bilo skroz visoko i poplavilo je unutrašnjost grada."

Svi krovovi od lima su odletjeli, i onaj sa škole, kaže Saphora. Škola dakle više djeci ne pruža sigurnost od sunca i kiše zbog čega se nastava više ne održava, ali je ona ipak još uvijek mjesto koje pomaže da se zaboravi.

"Child Friendly Space" je naziv njemačke organizacije za pomoć djeci u nevolji, koja je angažirana u ovom obalnom gradiću na jugozapadu Haitija. Ova humanitarna organizacija bilježi dobro iskustvo iz Azije, kada je nakon tamošnjeg cunamija, pomogla gradeći centar za djecu. Juergen Schuebelin, šef odjeljenja ove organizacije za Karipsko more i Latinsku Ameriku kaže: "Djeca odmah trebaju smještaj. Kod kuće to odmaha olakšava situaciju. To je dobro i za djecu i za roditelje. Djeca su naravno ekstremno traumatizirana. Sati, tokom kojih je uragan pustošio ovaj grad, su bili strašni. Djeca su ta koja su najviše patila. U trenutku kada odrasli prebacuju svoj stres na djecu dolazi do njihove retraumatizacije. Zbog toga su ovi centri za zaštitu djece dobra strategija."  

63 slučaja kolere

Nekoliko stotina metara dalje na golim ležajevima u šatorima bolesnici se previjaju od bolova. U dvorištvu jedine klinike u ovom mjestu svijetle narandžaste trake kojima je bolnica ograđena. Haiti se bori protiv kolere. Još od razarajućeg zemljotresa 2010. godine zemlja se bori protiv ove bolesti. Od tada je život izgubilo više od 9000 ljudi. Tačan broj u kaotičnom Haitiju ne zna niko.  

Dijareja je u ekstremnom siromaštvu široko rasprostranjena i predstavlja najčešći uzrok smrtnosti među djecom mlađom od pet godina. U uraganu Matthew uništeni su zahodi i vodovodi nakon čega se širi kolera. Samo u ovom gradiću Ljekari bez granica su već registrirali 63 slučaja kolere. Evans Pierre, šef klinike, je sretan što je uspio doći sa svojim timom u ovaj gradić: "Naša opremljenost je veoma loša. Nakon uragana su brojni ljudi, koji boluju od kolere, došli k nama. U prvim danima neki su preminuli, ali odkako se Ljekari bez granica brinu za inficirane na sreću niko nije preminuo. Ljekari su preuzeli odgovornost za oboljele od kolere. Imali smo i nekoliko slučajeva sumnje na tifus i brojne povrijeđene. Nedostaje nam mnogo vrsta lijekova", kaže Pierre.

Više pomoći za oboljele od kolere i za djecu u ovaj gradić još nije stiglo. Konvoji sa životnim namirnicama i vodom, skoro dvije sedmice nakon uragana, nisu viđeni. No političari su dolazili u posjetu - i to predsjednički kandidati koji uragan žele iskoristiti za svoju predizbornu kampanju i koji ljudima obećavaju pomoć. Brojni su se kandidarali za predsjednika ove države. Izbori su više puta odgađani, posljednji put zbog uragana. Od februara je na funkciji privremena vlada. Jedan od kandidata sa najvećim šansama je, Jovenel Moise. On je u razgovoru za ARD pozdravio novi termin održavanja izbora, 20. novembar, navodeći da zemlja što je prije moguće treba političku stabilnost. "Nakon ove katastrofe trebamo više vodstva koje će biti u rukama građana Haitija. Međunarodna zajednica ne bi trebala odlučivati o tome šta nam daje, već mi trebamo odlučiti o tome šta trebamo. Ako nam međunarodna zajednica želi pomoći trebala bi nas slušati i dati nam ono što mi trebamo. Za održivi razvoj mi moramo prije svega investirati u infrastrukturu."    

Potrebna bolja zaštita od uragana

Ono što je također važno jest da stanovništvo Haitija ubuduće bude bolje zaštićeno od prirodnih katastrofa poput uragana. Od milijardi američkih dolara, koje su stigle u zemlju nakon razornog uragana 2010. godine, ne vidi se mnogo. Jedan od najvećih tadašnjih kritičara međunarodne pomoći je nagrađivani filmski režiser Raoul Peck. Njegova porodica živi u opustošenom gradiću na obali Port-à-Pimentu. On je odmah nakon uragana došao u grad da bi pomogao obnovu. Peck je studirao u Njemačkoj, a danas širom svijeta snima uspješne igrane i dokumentarne filmove. Obučen u majicu i s kapom na glavi žuri kroz gradić. Na klinici sluša o tome šta je ljekarima najhitnije potrebno. "Sve je kao i prošli put. Malo je bolje organizirano. U najmanju ruku je prisutna jedna vrsta loše savjesti i truda da se stvari urade bolje. Ali pet, šest dana i još kasnije to nije dovoljno. Komunikacija i koordinacija - to su glavni problemi. Niko ne zna tačno šta ko radi, kada i gdje. Vidite kako izgleda grad. To znači da će ljudi za sedam dana početi graditi svuda na ulicama jer nemaju drugo mjesto. Sigurno ćemo dobiti slam. Svaka katastrofa ovdje na Haitiju stvara novi slam."

To bi mogla spriječiti dobro koordinirana pomoć za samopomoć, kaže Raoul Peck.

Na plaži je ribar Jean-Paul Millier napravio klimavi šator od krpa i palminih listova. Njegovi susjedi su počeli slijediti taj primjer. Siromaštva na Haitiju je još više.