Haiti između obnove i siromaštva

"Odlučujuće je bilo da se na početku, što je prije moguće, na Haiti pošalje tim koji će utvrditi kakva vrsta pomoći je zaista potrebna, kako bi se ona ciljano mogla pružati", kaže Gerd Friedsam, šef Tehničke službe za pomoć (THW).

12. januara 2010. ovaj karibski otok opustošio je snažan zemljotres. Jačina potresa bila je 7,3 stepeni Richterove skale. Više od 200.000 osoba je poginulo. Preko tri miliona stanovnika ostalo je bez krova nad glavom. Zbog katastrofalnih higijenskih uslova, nekoliko mjeseci kasnije izbila je epidemija kolere.

Pomoć je stigla brzo

Michael Deininger, šef vodovoda u bavarskom mjestu Marktdießenu bio je jedan od prvih pomagača koji su stigli na lice mjesta. Već istog dana kada je Haiti pogodio zemljotres, on je krenuo na put ka katastrofom pogođenom području. U glavnom gradu Haitia, Port-au-Prince, on je trebao raditi na izgradnji uništene vodovodne mreže: "Kroz druge angažmana, kao naprimjer u Pakistanu, znao sam šta znači razaranje. Ali, ono što sam vido u Port-au-Princeu nisam do tog trenutka vidio nigdje drugdje", kaže Deininger u razgovoru za Deutsche Welle.

Njemački THW je u roku od nekoliko dana omogućio ponovno snabdjevanje vodom i pokušao obnoviti infrastrukturu. Nakon pola godine THW je počeo provoditi dugoročnije projekte, kao što je poboljšanje higijenskih uslova.

Njemačka vlada je humanitarnim organizacijama na raspolaganje stavila 17 miliona eura, kako bi se mogle realizirati hitne mjere pomoći. Slike opustošenog Haitija i žrtava među kojima je bilo i Nijemaca, obišle su svijet. Tokom godine prikupljeno je još 230 miliona eura za pomoć stradalima na ovom otoku.

Obnovljena infrastruktura

I Volker Gerdesmeier je sudjelovao u pružanju pomoći i kasnije u obnovi Haitija. Kao uposlenik katoličke humanitarne organizacije Caritasa, on je prije pola godine posjetio Haiti. Njegova procjena je da su humanitarne organizacije do sada mnogo postigle. "U februaru 2010. su na svim velikim trgovima bila šatorska naselja. Bilo je jako mnogo ruševina. Ljudi su bili jako traumatizirani, infrastruktura je na mnogim mjestima bila potpuno uništena. Danas više nema velikih šatorskih naselja, iako u šatorima još uvijek živi oko 250.000 ljudi", opisuje Gerdesmeier najvažnije promjene.

U saradnji sa njemačkom saveznom vladom i drugim njemačkim humanitarnim organizacijama, Haitiju se uspjelo dobro pomoći. Bilo je međutim i mnogo neprofesionalnih organizacija, koje su svojim akcijama više onemogućavale, nego pružale pomoć. "Sastavili smo liste ljudi kojima je potrebna pomoć, kako bismo izbjegli korupciju. To je bilo mnogo posla. Onda je došla jedna italijanska organizacija i pitala da li može koristiti te liste, kako bi i ona mogla podijeliti pomoć", objašnjava Volker Gerdesmeier. Njegove kolege su italijanskoj organizaciji ustupili liste, ali je ona "dijelila ista sredstva kao i Caritas, što je bilo potpuno blesavo", smatra Gerdesmeier.

Pomoć bez funkcionalne države

I Jutta Meissner iz humanitarne organizacije Johanniter radila je na organizaciji hitnog pružanja pomoći Haitiju. Ona je nedavno posjetila ovu zemlju. Njen bilans situacije je manje pozitivan od bilansa kolege Gerdesmeiera iz Caritasa. "Ne može se reći, zatvaramo kampove i ljudima je onda automatski bolje. Mnogi još žive na vrlo uskom prostoru. Učinjeno je mnogo ali ni izdaleka to nije dovoljno."

Ona kaže da je pružanje pomoći na Haitiju bilo mnogo teže nego u drugim područjima pogođenim katastrofama: "Država nije egzistirala. Prilikom obnove smo morali utvrditi kome pripada zemljište koje smo trebali koristiti. Ispostavilo se da na Haitiju nema katastarskog ureda."

Zbog toga je kako kaže Meissnerova, bilo neophodno ići od jedne do druge institucije, kako bi se pribavili potrebni dokumenti i kako bi se moglo početi sa pružanjem pomoći.

Pored toga, u zemlji je bilo teško naći povjerljivog partnera. Zbog toga je pružanje pomoći na Filipinima koje je u jesen 2013. opustošio tajfun, bolje napredovalo nego projekti na Haitiju. Posebno, kaže Meissner, je katastrofalna situacija u unutrašnjosti zemlje.

Autori: Günther Birkenstock/Belma Šestić

Odgovorni urednik: Anto Janković