Haški optuženici se bogate iza rešetaka

Ove sedmice u Haškom tribunalu je završen dokazni postupak tužilaštva na suđenju Milanu i Sredoju Lukiću, koji su optuženi za teške ratne zločine u Višegradu 1992. godine. Posljednji svjedok tužilaštva Hamdija Vilić je rekao da mu je nuđeno 100.000 eura za lažno svjedočenje u korist prvooptuženog Milana Lukića. Pošto su mu, po njegovim riječima, tu visoku sumu nudili izaslanici odbrane, nametnulo se pitanje ko i kolikim sredstvima finansira branioce haški optuženika.

Pola miliona dolara za proces odbrane

Kad je riječ o odbrani haških optuženika, poznata uzrečica "Kadija te tuži, kadija ti sudi" mogla bi da glasi: "Kadija te tuži, kadija te brani". Jer, iz budžeta Haškog tribunala godišnje se izdvaja više od 13 miliona dolara za troškove odbrane. Optuženi treba da dokaže da je slabog imovnog stanja i da ne može plaćati advokate i njegovoj odbrani će se otvoriti pristup Tribunalovoj kasi. Uz rijetke izuzetke, to koriste svi haški optuženici.

Izuzeci su, primjera radi, bili Slobodan Milošević, koji nije priznavao Tribunal i nije htio ni njegove pare ili Tihomir Blaškić koji je osuđen na 45 godina zatvora, ali mu je u žalbenom postupku kazna smanjena na devet godina. Da li su oni trošili po pola miliona dolara godišnje za svoju odbranu nije poznato, ali ostali jesu. Odbrana svakog optuženika u prosjeku košta Tribunal po pola miliona dolara godišnje. Tu sumu mahom odnesu advokati, ali praznih džepova ne ostanu ni optuženi.

Razrađena šema podjele honorara

U jednoj internoj istrazi prije šest godina sekretarijat Tribunala je utvrdio da je optuženik Zoran Žigić, za četiri godine u pritvoru Haškog tribunala "zaradio" više od 200.000 eura. Najveći dio te sume primio je od svojih branilaca, banjalučkog advokata Sime Tošića i beogradskog Slobodana Stojanovića na osnovu - kako je sam Sekretarijat Tribunala saopštio - "razrađene šeme podjele honorara". Žigić je osuđen na 25 godina zatvora zbog ubistava i mučenja zatočenika u logorima Omarska i Keraterm, iako je njegova odbrana olakšala budžet Tribunala gotovo za milion i po dolara.

Plati pa me brani

Američki advokat Majkl (Michael) Karnavas je 2004. optužio svog klijenta Vidoja Blagojevića za takozvani "fee-splitting", to jest zahtjev za podjelom honorara. Karnavas je, istina, povukao tu verbalnu optužbu, ali sam taj incident otkriva mogućnost takvih pojava, i navodi na gorak zaključak da se u izvjesnim okolnostima isplati biti haški optuženik. Pomenuti Žigić, predratni taksista u Prijedoru, samo u kantini pritvora u Sheveningenu je za četiri godine potrošio 33.175 eura.

U kuloarima Tribunala može se čuti da ima onih koji su prošli i bolje nakon licitiranja u stilu: ko da više da me brani. To je, naravno, krivično djelo, i stoga su činjenice duboko skrivene, ali je i javna tajna da taj fenomen postoji.