1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Gubimo bitku protiv ebole

Opaka bolest ebola se već nekoliko puta širila Zapadnom Afrikom. Ali nikad do sad nije bilo toliko žrtava, niti je prijetila tako golemom području. Što je najgore, od nje umiru i liječnici.

U normalnim okolnostima, možda bi se netko mogao i radovati mjerama predsjednice: svi državni službenici koji nisu neophodno potrebni, upućeni su na 30-dnevni odmor. Sve škole su ionako već prestale s nastavom a mališani ne znaju, kad će opet moći sjediti u klupama.

Ali u drhtavom glasu predsjednice Liberije, Ellen Johnson Sireleaf nema nikakvog razloga za radost, nego je samo strah za goli život. Ebola se širi čitavom regijom i od ožujka je uzela više od 700 života. A kako se virus brzo širi, pokazuje samo jedan istinit slučaj. Jedna žena sa sjevera Liberije je otišla na tržnicu u susjednu Gvineju. Čitav dan je bila na tržnici i gurala se kroz mnoštvo ljudi. Kad se vratila kući, osjetila je slabost i njena sestra se brinula za nju.

Ebola Westafrika Liberia

Ebola se širi ogromnom brzinom

Nitko od njih nije znao da je uopće riječ o eboli. Prva bolesnica umire, a i njena sestra se više ne osjeća dobro. Tek tada se uplašila da će i nju zateći ista sudbina i želi otići svom mužu koji radi kao nadničar na udaljenoj plantaži. Taksijem stiže u Monroviju, a dalje je prevozi jedan mladić na motociklu. Sve u svemu, naizgled svakodnevna priča iz tog dijela svijeta. Ali uz ebolu, bilanca je porazna: ni sestra nije preživjela, a u međuvremenu je zarazila još petero osoba - i svi oni su također umrli.

Otprilike devet od deset ljudi umire

Tako nije čudo da se zaraza već širi golemim područjem koje seže od Demokratske Republike Konga, Republike Konga, Sudana, Gabuna, Obale Bjelokosti a sada i Gvineje, Siera Leonea i Liberije. Od kako je otkriven virus ebole 1976. nije pronađeno nikakvo sredstvo ili cjepivo kojim bi se mogla zaustaviti ova zaraza.

Ebola Westafrika Liberia

Ljekari bez granica na licu mjesta

Jer tko oboli od ebole, taj umire - gotovo uvijek. Nakon zaraze može proći samo dva dana do prvih bolova, slabosti i drhtavice, a period inkubacije nekad traje čak dvadeset dana. Nakon toga sve ide brzo: virus praktično razara unutrašnje organe, pluća, slezenu i probavni sustav, dolazi do unutrašnjih krvarenja i u oko 90% slučajeva nastupa smrt.

Na sreću, virus se ne širi zrakom, nego isključivo tjelesnim tekućinama. Ali i to je golemi problem u Africi gdje je običaj rukovati se prilikom pozdrava i gdje su uobičajeni tjelesni kontakti. Čak i lokalni muzičari sada sviraju pjesme kojima se upozorava na ebolu - i kako je bolje poljupce slati "na daljinu".

Obolijevaju i liječnici i medicinsko osoblje

Ali neki jednostavno ne mogu izbjeći osobne kontakte s oboljelima, a oni su ujedno i najvažniji u borbi protiv zaraze: liječnici i medicinsko osoblje. Doktor Šeik Umar Khan je bio stručnjak za ebolu i u svojoj Siera Leoni stotinama bolesnika je pokušao pomoći obuzdati ovu opaku bolest. Naravno da je odlično znao koliko je ebola zarazna i uvijek je nosio masku i rukavice.

Fledermäuse in Afrika

Šišmiši prenose Virus ebole

Ni to nije pomoglo: sredinom srpnja je kod sebe primijetio simptome, a preko Svjetske zdravstvene organizacije je već bilo dogovoreno da ovaj liječnik i iskusni virolog dođe u Sveučilišnu bolnicu u Hamburgu koja je na svjetskom glasu po tretmanu zaraznih bolesti. Ali opet je ebola bila brža. Kada je stigao poziv da dođe u Njemačku, javili su da je preslab za putovanje, a početkom ovog tjedna i da je podlegao bolesti.

On nije jedini: nedugo prije je od ebole u Liberiji umro i vodeći specijalist za tu bolest u toj zemlji, doktor Samuel Brisbane. I u slučaju dvoje američkih državljana zapravo se radi o medicinskom osoblju - jednom liječniku i jednoj misionarki koja je brinula za bolesnike i u Liberiju je po njih poslan poseban iznajmljeni zrakoplov.

Kraj se niti ne nazire

Zapad se protiv ebole prije svega brani preporukom svojim građanima da uopće ne putuju u to područje i do sad je samo jedan jedini slučaj zabilježen izvan Afrike. Ali što mogu učiniti te afričke zemlje? Čak i ako se stanovništvu uspije objasniti način zaraze i da treba svakako izbjegavati svaki dodir s bolesnikom - što u Africi nipošto nije malen problem, ostaje problem drugih prijenosnika. Osobito su problem šišmiši, točnije velešišmiši koji žive u tom području i koji sami ne obolijevaju od ove vrste ebole koja je smrtonosna za čovjeka, ali oni stalno prenose virus kojeg nose u sebi.

WHO je već predstavio program pomoći u iznosu od 100 miliona dolara, kako bi se zaustavila ova zaraza. Stručnjaci Zdravstvene organizacije su se sastali s predsjednicima zemalja te regije u glavnom gradu Gvineje, ali usprkos novcu, nedostaje praktično svega: liječnika, sestara, stručnjaka za zarazne bolesti, logističara i socijalnih radnika. Svaka zemlja hitno treba razraditi plan obrazovanja stanovništva protiv širenja ove opasne bolesti i ne može se reći da međunarodna zajednica nije spremna pomoći. Ali predsjednica WHO, Margaret Chan upozorava: još nema čak niti naznaka koje bi ukazivale na kraj epidemije. Trenutno, čovjek još uvijek gubi bitku protiv ebole.