Domaće vino-uvozno grožđe

Upravo pet godina je rok vinarima za podizanje novih, dodatnih nasada vinove loze kako u proizvodnji vina ne bi i dalje bili prinuđeni na uvozno, često i jeftinije grožđe, pri tom ga deklarirajući kao domaći, autohtoni proizvod. Mnogi proizvođači u RS-u i dalje će proizvoditi 'domaće vino' od uvezenog grožđa jer ne raspolažu dovoljnim količinama iz vlastite proizvodnje. Mnogi smatraju da se time urušava domaći vinski brend, a sam Zakon podijelio je vinare.

"Pozdravljam doneseni zakon o vinu koji će, nadam se, donijeti reda u vinogradarsko-vinarskoj proizvodnji. No, imam primjedbi vezano za uvoz grožđa jer smatram da je pet godina preveliki period. O zabrani uvoza grožđa priča se tri godine tako da je svaki ozbiljan proizvođač imao priliku za sadnju vinograda te tako i osiguranja sirovinske baze za svoje vino", komentira za DW Radovan Vukoje, vlasnik 'Podruma Vukoje 1982' iz Trebinja, jedne od vodećih vinarija u BiH koja svoje proizvode plasira na tržištima u Europi, Aziji i Sjevernoj Americi.

Zemljopisno porijeklo kao obveza

On pojašnjava da ekspanzija širenja vinograda ne ide željenom brzinom te podsjeća da u BiH ima 3.500 hektara pod vinovom lozom, dok je Europska unija, još prije četiri godine, predvidjela 10.000 hektara.

"Vrlo važno je da na svakoj butelji imamo oznaku zemljopisnog porijekla što je obveza u svakoj ozbiljnoj vinskoj državi jer 'vino je dijete podneblja' i za to je najbitnija priča o porijeklu grožđa jer ono mora biti domaće proizvodnje", kaže ovaj vinar.

Podrumi Vukoje posjeduju 30 hektara vlastitih vinograda, što vino čini jedinstvenim zbog kontrolirane primarne i sekundarne proizvodnje. "Ovo dovoljno govori kakav je naš stav u vezi sa proizvodnjom vina od grožđa koje nije domaćeg porijekla", zaključuje Vukoje.

Njegovo mišljenje ne dijele i vinari koji, za sada, nemaju dovoljno zasađenih vinogradskih površina. "Ovaj problem je samo prolongiran za pet godina. To će biti nelogično i za pet godina jer ni tada RS, kao ni BiH, neće imati ni 20 posto sirovine za vino za potrebe domaćeg tržišta", komentirao je za medije Željko Jungić iz vinarije 'Jungić' Čelinac.

I dalje veliki uvoz grožđa

U Federaciji BiH zabrana uvoza grožđa za potrebe proizvodnje vina na snazi je od 2012. kada je donesen zakon o vinu u tom entitetu. Kakvo je stanje bilo prije toga govori i podatak Gospodarske komore FBiH iz 2010. kada je upravo u sezoni berbe, od rujna do listopada, uvezeno 8.760 tona grožđa, kao i 10.000 tona mošta.

Ipak, BiH i dalje bilježi veliki uvoz grožđa. Stručni suradnik za prehrambenu industriju biljnog porijekla Vanjskotrgovinske komore (VTK) BiH, mr. sc. Sergej Papoči za DW kaže da BiH najviše grožđa uvozi iz Italije i Makedonije, a izvozi u Hrvatsku.

Prema podacima koje je DW dobio iz VTK BiH, prošle godine uvezeno više od 6.800 tona, a 2013. godine 7.200 tona svježeg grožđa. Također, brojke ovogodišnjeg uvoza u prvih osam mjeseci od oko 1.550 tona, ove godine pokazuju porast u odnosu na prošlu godinu kada je uvezeno oko 1.320 tona svježeg grožđa. S obzirom na predočene podatke i dinamiku uvoza, tijekom preostala četiri mjeseca vrlo lako bi se moglo uvesti više od tri četvrtine od sveukupne, godišnje količine uvoza svježeg grožđa.

O žilavki i blatini pisalo se već od 1353.

U Brotnju, hercegovačkoj oazi vina, netom je završena tradicionalna manifestacija 'Dani berbe grožđa, Čitluk 2015'. Tu je registriano 30 vinskih podruma ili vinarija ali i puno malih, obiteljskih podruma, a pod vinogradima je oko 1.000 hektara. Upravo čitlučka vina od grožđa žilavke i blatine, spominju se već od 1353. godine za vrijeme bana Tvrtka I. Kotromanića na jednoj povelji izdanoj u Suhoj, današnjem Čitluku, za pravo posjeda.

"Ovdje je i više od 4.000 proizvođača vina, vinogradara i vinara i skoro svaka obitelj ima svoj mali vinski podrum za vlastite potrebe, a nešto i za prodati. Nove tehnologije i trendovi u proizvodnji vrhunskog vina i ovdje se primjenjuju, ali s jakim pečatom tradicije, autohtonosti i kvalitete naših sorti žilavke i blatine", kaže za DW načelnik općine Čitluk Ivo Jerkić. On napominje da je ipak potrebno više angažmana oko brendiranja žilavke i blatine, sorti koje najbolje uspijevaju upravo u Hercegovini.

I trebinjski vinar Vukoje o ovoj temi kaže:"Država mora više pomoći domaćim proizvođačima, organizacijom zajedničkih promocija i sajmova, jer je vrlo važno da proizvođači ne izlaze pojedinačno već da se jača priča regije kao što je to u razvijenim vinskim zemljama poput Toskane, Bordoa, Burgundije, Pijemontea, Burgelanda... Hercegovina i u svom imenu sadrži vino, HercegoVINA, stara je vinska regija, stoljećima poznata i zasigurno da uz pomoć države, može ponovno sijati na vinskom nebu Europe i svijeta kao destinacija dobrih vina".

Čini se da vinogradarima i vinarima u BiH, predstoji ozbiljan posao. Sadnja još 6.500 hektara pod vinovom lozom, kako bi se učvrstio kredibilitet i autohtonost proizvedenog vina. Da se u svim buteljama sa deklaracijom zemljopisnog porijekla, uistinu doživi čarolija hercegovačkog, a ne nekog drugog grožđa.