Grčki doseljenici: Nekad gastarbajteri, danas visokoobrazovani građani

Roditelji Kostasa Dimitrioua u Njemačku su došli kao gastarbajteri. „Moji roditelji i mnogi drugi Grci u Njemačkoj su željeli zaraditi novac. Prvi grčki doseljenici ovdje su namjeravali ostati dvije do tri godine, uštedjeti nešto novaca i zatim se ponovo vratiti svojim porodicama.“ No, mnogi od njih su ostali – baš kao i roditelji Kostasa Dimitrioua, koji je danas predsjednik Zajednice Grka u Njemačkoj (OEK).

Sredinom 1950-ih Njemačka je – uglavnom sa zemljama s juga Evrope – sklopila razne sporazume o zapošljavanju radnika kako bi njemačkim preduzećima pribavila radnu snagu iz inostranstva. Prvi sporazum potpisan je 1955. godine s Italijom, dok je sporazum s Grčkom potpisan 30. 3. 1960.

Neupadljiva manjina

Nakon sklapanja bilateralnih ugovora u Njemačku su pristizali strani radnici regrutovani direktno u uredima za zapošljavanje u matičnim zemljama. Oni su se nakon nekoliko godina rada trebali vratiti u svoju domovinu. No, to se nije dogodilo i sve više ih je odlučilo ostati u Njemačkoj. I pored načela rotacije prema kojem su strane radnike nakon nekoliko godina trebali zamijeniti njihovi zemljaci, poslodavci su od svojih zaposlenika tražili da ostanu, budući da bi ih skupo koštalo da svake dvije-tri godine osposobljavaju nove radnike.

Stvari su se za mnoge grčke doseljenike promijenile kada su osnovali porodice i dobili djecu. „Ona su u Njemačkoj išla u školu. U Grčku se, doduše, odlazilo na odmor, no glavni dio njihovog života nije se odvijao tamo“ – objašnjava Dimitriou. Grčki doseljenici rijetko su dospijevali na novinske stranice pa ih se tako nazivalo „neupadljivom manjinom“, rekao je predsjednik Zajednice Grka u Njemačkoj. Spremnost Grka na integraciju Dimitriou svodi na dva faktora. „To su duga iseljenička tradicija Grka i školski uspjesi grčke djece. Grčki roditelji od svoje djece očekuju visoke ocjene i to igra veliku ulogu u procesu integracije.“

Doseljenici u borbi za demokratiju

Jedna od ključnih faza u historiji grčke emigracije bilo je vrijeme vojne diktature od 1967. do 1974. godine. Grčka dijaspora i organizacije u inostranstvu aktivno su se zalagale za demokratiju. Mnogi demokratski nastrojeni grčki političari tražili su utočište u Njemačkoj kako bi od tamo mogli nastaviti da pružaju otpor protiv vojne diktature. Jedan od njih bio je i bivši grčki premijer Kostas Simitis. Protiv diktature borio se i sadašnji predsjednik Grčke Karolos Papoulias koji je u to vrijeme nekoliko godina radio u grčkoj redakciji Deutsche Wellea.

Najveći broj grčkih državljana u Njemačkoj zabilježen je 1973. godine. Kriza na zapadnonjemačkom tržištu rada u godinu dana je dovela do prestanka zapošljavanja stranih radnika i zatvaranja tržišta za radnu snagu iz inostranstva. Doneseni su brojni zakoni koji su trebali dovesti do povratka stranih radnika. Za naknadno pristigle članove porodica uvedeni su rokovi čekanja na tržištu rada. Između 1973. i 1975. povećao se broj Grka koji su se iz Njemačke vratili u svoju domovinu.

Grčka je 1980. postala članica Evropske unije, a sloboda kretanja za grčke državljane primjenjuje se od 1987. godine. „Između 1987. i 1997. godine u Njemačku je na kraće vrijeme došlo preko 100.000 grčkih doseljenika“ – prisjeća se Kostas Dimitriou. „Nisu svi od njih bili obični ili nekvalifikovani radnici. Među njima je bilo i mnogo naučnika i visokoobrazovanih osoba.“

Između povratka i ostanka

Zbog rastuće nezaposlenosti '80-ih je godina politika nastojala smanjiti udio stranaca u zemlji. Godine 1983. donesen je tzv. Zakon o poticanju stranih radnika na povratak u domovinu. Oko 300.000 stranih radnika (sedam posto od ukupnog broja stranaca koji su 1984. godine živjeli u Njemačkoj) ovu je ponudu prihvatilo i iselilo iz Njemačke.

Njemačka vlada ovo je vidjela kao priliku za smanjivanje udjela stranaca i konsolidaciju sistema socijalnog osiguranja. Udio doprinosa koji je morao izdvojiti poslodavac za penziono osiguranje u slučaju osoba koje su se tada odlučile vratiti u matične zemlje ostao je u penzionom fondu.

Nakon 1997. godine broj Grka u Njemačkoj pao je zbog prirodnog starenja stanovništva i stagnacije u doseljavanju. Veliki broj stranih radnika koji su u Njemačku došli u prvim desetljećima nakon Drugog svjetskog rata otišao je u penziju i vratio se u Grčku.

Sve više Grka zbog krize dolazi u Njemačku

Od 2009. godine ekonomska kriza u Grčkoj sve je osjetljivija. Zbog nje sve više Grka napušta svoju domovinu i sreću pokušava naći u Njemačkoj. Većina su akademski obrazovane osobe, ali i bivši gastarbajteri koji su se odlučili vratiti u Njemačku te nekvalifikovani radnici. Grčke organizacije u Njemačkoj svakodnevno primaju hiljade poziva i upita zainteresovanih osoba. Ovo je svakodnevica Kostasa Dimitrioua. „Mnogi od njih očajnički traže posao. Iskustvo pokazuje da su mnoge pridošlice dobro obrazovane, tako da im to sigurno olakšava integraciju u njemačko tržište rada.“

Autor: Stamatis Assimenios

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić