1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Goran Bregović i "Orkestar za svadbe i sahrane" na festivalu Betovena

Na Betoven festivalu u Bonu ove godine će, između ostalih eminentnih umjetnika, gostovati i Goran Bregović. U gradu na Rajni, rodnom mjestu Ludviga van Betovena, nastupiće sa svojim "Orkestrom za svadbe i sahrane".

Pred početak koncerta u Briselu 15. aprila 2011.

Goran Bregović

Goran Bregović, odnedavno i zvanično ponovo Sarajlija, za Dojče vele govori o predstojećem učešću na Betoven festivalu u Bonu (http://www.beethovenfest.de/home/), o Bijelom dugmetu, odnosu prema rodnom gradu... Nema objašnjenje, ali mu je bilo drago kada je nedavno, prvi put nakon '91. šetao njegovim ulicama i sretao i pozdravljao poznate. Gorana Bregovića zatičem u Briselu, neposredno pred belgijsku premijeru njegovog komada "Ispovijest nesrećne kraljice Margo". Razgovaram s njim sat vremena pred koncert na Balkan trafik festivalu u glavnom gradu Belgije. U njegovoj sobi u bekstejdžu, preko puta crnog polukoncertnog klavira, sjedamo na niski kanabe. U nadi da tehnika neće zakazati postavljam prvo pitanje.


Dojče vele: Prije neki dan kada sam pogledao program za Betoven festival u Bonu nalazim da ćete svirati u septembru na tom renomiranom festivalu ozbiljne muzike. Moram da priznam da sam bio iznenađen.

Što? Šta ću ja tamo? (smijeh)

Vi kažete.

Beethovenfest Motto 2011 Zukunftsmusik

Betovenfest 2011.

Pa ja sam kompozitor savremene muzike. Moja savremena muzika je vjerovatno drugačija od drugih savremenih muzika. Ali, ima istu namjeru da bude savremena umjetnička muzika. Naravno, ja dolazim iz rokenrola gdje ima jedna navika da se sa muzikom zabavlja. Tako da ja i kada pišem ozbiljnu muziku uvijek moram da se zabavim. To je valjda neki invaliditet koji je ostao od rokenrola.

Često citirate jednog svog profesora koji je pričao kako su se Johan Volfgang Gete i Vuk Karadžić družili, a onda uveče kad se rastanu jedan ode da piše Fausta, a drugi prvi pravopis.

Pa to je lijepa alegorijska priča.

A da li je i ovo na neki način „alegorijska priča, Vaše učešće na festivalu Betovena u Bonu. Da li je zaista „mala kultura“ srela „veliku kulturu“ i da li se pokazala ravnopravnom?

Danas je vrijeme takvo da, ja mislim po prvi put u istoriji, da male kulture imaju tako veliki uticaj na velike kulture. Velike kulture su uvijek bile imperijalne i osvajale. Sad su se nekako vremena promijenila. Veliki je uticaj tih malih, slatkih kultura kao što je naša.

Kolika je odgovornost svirati u značajnim koncerntim dvoranama. Ove godine su tu Betoven fest u septembru, i ako se ne varam sviraćete i u Karnegi holu…

Možete kupiti najveću istoriju muzike, od ne znam koliko stranica, nećete naći nikog našeg tamo. Lijepo je znati da je moguće iz tako male kulture dobaciti dotle. Nije to više kompliment meni. Ja to više shvatam kao kompliment jednoj kulturi, maloj, koja može napraviti takve stvari. Lijepo je znati da je to moguće.

Kako se pak nosite s kritikama koje godinama stižu na Vaš račun: rodonačelnik turbo folka, plagijator, Dugme svira pastiriski rok - kako je svojevremeno govorio Dražen Vrdoljak?

Ne možete se baviti ovim a i imati ambiciju da se svima dopadate. Kad ste već jednom krenuli da se bavite time pomirite se s tim. Neko će misliti da je to što radite izuzetno, neko će misliti da ne valja ništa. Evo recimo Bizeova Karmen, koja je po meni možda najljepša opera ikad napisana, prvi put je izvedena u velikoj operi u Francuskoj tek nakon sto godina. De Gol (Šarl prim. aut.) je naredio da se izvede.

Ja neću sada da Vas poredim sa Žoržom Bizeom, ali Vas organizatori Betoven festivala porede sa Francom Listom. U obješnjenju u jednoj riječi stoji da je to zbog Listove „sveprisutnosti“ na tadašnjoj evropskoj sceni. Ali, pretpostavljam i zbog toga što je i Franc List improvizovao i različita djela izvodio na način prijemčiv široj publici.

Pa ne znam… Znate kako, ne mogu ja sad da se uživim u to da sam besmrtan, da otkažem socijalno osiguranje zato što sam besmrtan. (smijeh). Živim i radim kao svaki drugi. Ustajem ujutro i počinje mi radno vrijeme od pola devet i radim do pola pet, kao sav normalan svijet. Ako uspijem nešto da napravim da ne sramotim djecu – to je već veliko. A da li ću ući u istoriju? Ko će sad da misli o tome.

Na sljedećoj stranici pročitajte o Bregovićevom putu od roka do liturgije.