Goran Bajić - od tenisera do stomatologa

„U doba predratnog previranja, podigao sam dokumente sa fakulteta i otišao u izbjeglištvo“ sjeća se Goran i dodaje da je prve izbjegličke dane provodio sam u mjesto Soltau nedaleko od Hamburga. Odvojen od porodice koja je ostala u Bosni, Goran je intezivno učio jezik, povremeno radio, slušao ratne izvještaje iz Bosne. Posebno se brinuo za oca jer jedno vrijeme nije imao nikakvih kontakata sa njim“. I sada su mi u sjećanju ostali telefonski pozivi i pisma od rodbine koja sam sa zebnjom otvarao očekujući najgore“, priča Goran i objašnjava da se na sreću sve dobro završilo. Otac mu je preživio rat i sada provodi penzionerske dane u Zenici.

Upis na fakultet u Hamburgu

Poslije osam godina, sada sa već dobro stečenim znanjem njemačkog jezika, dolazi u Hamburg sa čvrstom odlukom da nastavi prekinuti studij. „Moja odslušana tri semestra na fakultetu iz Sarajeva su mi pomogla da se upišem na Stomatologiju u Hamburgu“, priča Goran i kaže da zbog toga nije trebao polagati prijemni ispit. „Uspio sam da dobijem stipendiju ali i pored toga sam morao povremeno da radim da bih popravio moje materijalno stanje“. On objašnjava da se studij Stomatologije u Hamburgu puno razlikuje od onog u Sarajevu ali kaže da se i u jednom i drugom slučaju mora puno učiti i raditi.

Bezbolno bušenje zuba

Na ulazu u hamburšku zubarsku ordinaciju, koju Goran Bajić dijeli sa svojim bivšim profesorom i mentorom, a sada kolegom stomatologom, stoji natpis na engleskom jeziku „Painless“ (bezbolno). „Danas je tehnologija toliko napredovala da se svaka obrada zuba može vršiti bezbolno“, objašnjava Goran i dodaje da je to razlog velikom broju pacijenata. Većina njih su ljudi sa balkanskih prostora, ljudi koji rado dolaze kod zubara koji govori njihov jezik.

Goran kaže da to ima i  prednosti jer njemačko zdravstveno osiguranje za naše ljude zna biti komplikovano. On kaže da „prednosti, prava i mogućnosti ljudi lakše shvataju kada im se objasne na maternjem jeziku“. Goran je dobro upućen u mogućnosti i znanje stomatologa u BiH i kaže da su se oni približili evropskim standardima pa je to razlog što mnogi Bosanci i Hercegovci (naročito iz prekomorskih zemalja) odlaze tamo da popravljaju zube. I jeftinije je!

„Međutim, mislim da to nije dobro naročito za one koji rade protetiku“ kaže ovaj 43-godišnjak i objašnjava da je za svakog pacijenta bolje da protetiku radi u mjestu u kojem živi. „Ponekad protetika zahtijeva doradu, fino brušenje, podešavanje. Osim toga svaki stomatolog je pravno obavezan da pacijentu pruži vrhunsku uslugu i da ga prati sve dok proteza ili most ne “legnu“, sve dok  pacijent nema više smetnji.“

Usađivanje zuba

„Današnja tehnologija pruža mogužnosti da se pacijentima usađuju zubi u vilicu“, kaže Goran koji je specijalizovao za  Implatologiju i dodaje da tu ima nekih izuzetaka : „Ljudima koji boluju od diabetisa se ne mogu raditi implantati, a ne preporučuju se ni strastvenim pušačima. Inače, organizam ne odbacuje usađene zube tako da ih pacijenti svih uzrasta i starosne dobi mogu imati cijelog života“. Socijalna osiguranja troškove oko usađivanja zuba priznaju djelimično, ostatak pacijenti moraju da plaćaju iz vlastitog džepa.

Tenis je moj sport broj jedan

„Dok sam bio u Zenici aktivno sam se bavio tenisom. Natjecali smo se u drugoj  jugoslovenskoj  ligi“, priča Goran i kaže da mu je tenis puno pomogao da prebrodi prve izbjegličke godine. “Igrajući tenis sam mogao da izbacim nakupljene more i tegobe iz sebe. To mi je puno pomoglo. Za vrijeme studija sam morao prestati da igram tenis. Sada imam dvoje male djece, a tu je i odbrana doktorske disertacije koju „vučem“ već osam godina. I pored toga jedanput ili dva puta u sedmici uspijem da nađem vremena i uzmen teniski reket u ruke i odigram nekoliko setova. To mi pričinjava veliko zadovoljastvo“, kaže Goran.

Autor: Zoran Simić

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić