1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Goli do kože u zračnim lukama

Njihovom upotrebom trebali bi biti spriječeni napadi u zračnom prometu. Ipak korištenje tjelesnih scenera u zračnim lukama je još uvijek sporno.

default

"Rezultat" upotrebe tjelesnih scenera izgleda ovako

Europska komisija je odlučila: Od 07. decembra 2011. godine u zračnim lukama u EU zvanično smije početi primjena tjelesnih skenera za kontrolu putnika. Tome su prethodila brojna testiranja. Putnici će tako morati ući u kabinu veličine telefonske govornice, raširiti noge i podići ruke i biti podvrgnuti pregledu  tzv. teraherc zrakama.

U osnovi je riječ o malim radarskim spravama koje emitiraju određeni signal, a potom primaju reflexe, objašnjava Helmut Essen Instituta za fiziku i radarsku tehniku. Nakon toga nastaje virtualna slika na monitoru na kojoj se može vidjeti da li osoba, koja se provjerava, ispod odjeće ima opasne naprave. Prednost nove tehnike je u sljedećem: Za razliku od detektora metala zahvaljujući tjelesnim skenerima moguće je otkrivanje tečnosti, praha i noževa sa keramičkom oštricom - dakle svih potencijalno opasnih predmeta koji ne sadrže metal. Do odluke o uvođenju ovakvih skenera došlo je nakon što je prije dvije godine spriječen napad u avionu na letu Amsterdam-Detroit. Tada je 23-godišnji putnik iz Nigerije uspio prokrijumčariti eksplozivnu supstancu u avion.

Körperscanner

Za sada se koriste u Velikoj Britaniji i Nizoozemskoj

Tjelesni skeneri pokazuju intimne detalje

Zamka se, kada je riječ o novoj tehnici, krije u detalju: Slika koju emitiraju skeneri vidno je različita ovisno od sprave. Tako je moguće vidjeti sliku od simboličnih grubih crta i površina sa evetualnim opasnim predmetima pa sve do detaljnog oslikavanja golog tijela. Zbog posljednjeg je došlo do protesta među putnicima, ali i kod pojedinih političara. Zbog toga su skeneri vrlo brzo dobili sljedeći nadimak: skeneri za skidanje do gole kože.

Europska komisija odobrila je korištenje skenera u europskim zračnim lukama samo pod strogim uvjetima. Tako je zabranjeno da obavljeno snimanje ostane pohranjeno na skenerima. Osim toga analiza fotografija mora se obavljati u strogo odijeljenoj prostoriji, a personal koji radi na tome ne smije imati direktan kontakt sa osobom koja se kontrolira. Putnici također imaju pravo odbiti ovakav način kontrole, odnosni imaju pravo tražiti provjeru uobičajenim metodama.

Bundesinnenminister Thomas de Maiziere Flughafen Hamburg Körperscanner

Thomas de Maiziere, bivši ministar unutarnjih poslova demonstrira upotrebu scenera

Potreba za dodatnim ispitivanjima

Europska komisija je zaključila da "sigurnosni skeneri", kako su nazvani, ne bi smjeli predstavljati opasnost za ljudski organizam. Naučnici pak po ovom pitanju još uvijek nisu donijeli konačni sud. "Kada je riječ o mogućem biološkom djelovanju teraherc zračenja još uvijek nismo odmakli onoliko daleko koliko bismo htjeli," kaže predsjedavajući njemačkom Komisijom za zaštitu od zračenja, Rolf Michel. On kaže da sadašnja saznanja nisu dovoljna. U međuvremenu su predstavljeni rezultati jedne europske studije koja govore o tome da prilikom korištenja tjelesnih skenera nisu zabilježeni biološki efekti nastali teraherc zračenjem.

U Njemačkoj je tokom posljednjih deset mjeseci u zračnim lukama izvršeno testiranje tjelesnih skenera u čemu je dobrovoljno učestvovalo oko 800.000 putnika. Rezultati testiranja su bili poražavajući: U skoro polovini svih slučajeva izazvan je lažni alarm, a putnici kod kojih se to desilo morali su biti dodatno pregledani. Tako se dešavalo da alarm izazovu fleke od znoja, nabori ili dugmad na garderobi.

Njemačka je stoga zasada odustala od uvođenja tjelesnih skenera širom zemlje. Trenutno prema navodima Europske komisije, samo Velika Britanija i Nizozemska u svojim zračnim lukama koriste ove skenere, a Italija i Francuska su izrazile interes za njihovim uvođenjem. Europski paralament je pozvao zemlje članice Unije da novu metodu kontrole putnika uvedu do konca aprila 2013. godine.

Autori: Arnd Riekmann / Zorica Ilić

Odgovorni urednik: Jasmina Rose