1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Evropa

Godinu dana nakon najvećeg proširenja Europske Unije

Tendencije nakon povjesnog proširenja u baltičkim državama, Poljskoj, Slovačkoj, Sloveniji, Češkoj, Mađarskoj te na Malti i Cipru. Reakcije i strahovi najveće stare članice – Njemačke na rezultate proširenja.

Bilanca proširenja Europske Unije

Bilanca proširenja Europske Unije

Proširenje Europske Unije na 25 zemalja članica prije godinu dana bio je povjesni trenutak. Bugarska i Rumunjska slijede najvjerojatnije početkom 2007. godine, dok bi Hrvatska trebala slijediti 2009. godine pod uvjetom da pregovore započne najkasnije ovoga ljeta. Pitanja koja su postavljana prije godinu dana ostaju i danas: Da li će Europska Unija „probaviti“ prošlogodišnje proširenje? Može li Unija uopće funkcionirati? Prva bilanca proširenja u novim članicama u načelu je pozitivna.

Baltičke države Estonija, Letonija i Litva napreduju izuzetno. Gospodarstvo u ove tri bivše sovjetske republike razvija se pozitivno a na vanjskopolitičkom polju ovaj baltički trolist je pokazao da i male zemlje mogu pokazati i dokazati svoju težinu na vanjskopolitičkoj pozornici. Na unutarnjopolitičkom polju niti jedna od triju država danas nema istu vladu kao 1. svibnja prošle godine. Poteškoća ima na socijalnom planu, u zdravstvu, obrazovanju a postoji i velika razlika između urbanog i ruralnog pučanstva.

Poljska je nakon prve godine članstva potpuno priznata članica premda je često puta vrlo neugodna. Kod svih važnih odluka europski šefovi država i vlada kao i bruxelleski diplomati gledaju u pravcu Varšave i pitaju: kako će reagirati Poljaci? Na početku skeptični, danas su Poljaci uglavnom (60 posto) zadovoljni članstvom u EU. Razlog tomu je činjenica da se gospodarski rast od svibnja prošle godine udvostručio. Stopa nezaposlenosti je još uvijek visoka (18,2%) ali sustavno se smanjuje. Sada Poljaci namjeravaju u punoj mjeri iskoristiti prednosti strukturnih fondova Europske Unije. Zanimljiv je i podatak da je primjerice katolička crkva u Poljskoj najveći posjednik poljoprivredno obradivih površina i zemljišta.

Večina Čeha je također zadovoljna proširenjem. U ovoj zemlji nisu se obistinile prognoze rasta cijena prehrambenih proizvoda i stanarina. Ipak, najviše prigovora dolazi od seljaka koji od Europske Unije primaju subvencije koje iznose « samo » 25% onoga što primaju njihovi kolege u starim članicama. Na političkom polju u Češkoj se vodi rasprava o Europskom ustavu gdje predsjednik Vaclav Klaus nastupa kao žestoki protivnik.

U Slovačkoj građani definitivno potvrđuju priključenje svoje zemlje zapadu. Nakon nekoliko godina neizvjesne budućnosti – prije svega nakon kraja ere premijera Vladimira Mečiara (1994-1998) Slovačka je dokazala svoju europsku zrelost. Sam prijam u EU u Slovačkoj nije bio toliko spektakularan događaj kao «promjene» 1989. godine. Danas se u Slovačkoj vode rasprave kao u svim demokratskim zemljama. Reforma poreznog sustava, zdravstva i mirovina stavlja Slovačku u poziciju primjerne države neoliberalizma.

Od ulaska u EU, životni standard u Sloveniji nije se promjenio. Živi se jednako dobro ili loše kao i prije 1. svibnja 2004. godine. Ponuda zapadnih proizvoda koji bi život trebali učiniti « bogatijim » postojala je i ranije. Novost u Sloveniji je sve oštrija borba za ispunjavanje uvjeta preuzimanja eura. Ako to ne uspije tada članstvo u Europskoj Uniji ostaje samo slovo na papiru. Prva godina članstva u Europskoj Uniji za Sloveniju je na unutarnjopoličkoj sceni od « povjesnog » značenja. Na parlamentarnim izborima koalicija lijevog centra se raspala i pobjedu odnose konzervativni.

U Mađarskoj godinu dana prije parlamentarnih izbora podjele su duboke i velike. Oporbeni desnokonzervativni savez građana FIDESZ koji je u posljednjim anketama birača uvjerljivo vodio, najvjerojatnije će izgubiti potporu zbog imenovanja za predsjedničkog kandidata Katalin Szili sadašnje predsjednice parlamenta.

Malta kao najmanja članica također reagirala je pozitivno na proširenje, premda je stanovništvo ove male otočke državice u središtu Sredozemlja bilo vrlo skeptično prema članstvu što je pokazao i vrlo tijesan rezultat referenduma na kojem je 52% građana podržalo ulazak Malte u EU . Na području poljoprivrede malteški poljoprivrednici na samom početku članstva bili su šokorani, jer potrošači su kupovali samo strane proizvode koji su bili kvalitetniji i jeftiniji. Za domaće proizvođače mliječnih proizvoda preostalo je jedino da poboljšaju svoju kvalitetu i postanu konkuretniji – što se za manje od godinu dana i dogodilo. Malteški mliječni proizvodi danas su jeftiniji i kvalitetniji, a upravo to žele potrošači.

Na području proširenja najtužnije poglavlje je Cipar - najbogatija nova članica. Otok je i dalje podijeljen na grčki južni dio i okupirani sjeverni turski dio. Međunarodno priznanje Cipra od Turske preduvjet je za otvaranje pregovora Turske s Europskom Unijom. Nade ulijeva izbor novog predsjednika sjevernog dijela koji je proeuropski orijetiran.

Prva bilanca proširenja: Strahovi polako prolaze, ali ostaje zabrinutost

Proširenjem Europske Unije na zemlje srednje i istočne Europe zajedničko tržište se proširilo na prostor od 450 milijuna stanovnika što predstavlja svojevrsnu „globalizaciju Europe“.

Ipak s proširenjem Europske Unije povezane su kako velike nade tako i strahovi građana. Posebno su naglašavani strahovi starih zemalja članica od jeftine radne snage iz novih članica. Tu su strahovi od financijskih opterećenja koje donose sa sobom nove članice s jedne strane, a s druge strane strahovi građana novih članica od rasprodaje zemljišta i posjeda te konkurentost bogatih zapadnih kompanija.

Negativni glasovi i reakcije odnose se najviše oko povečanog pritiska konkurentnosti i cijena. Zanimljiv je podatak da je velika većina njemačkih poduzetnika bila iznenađena brzinom rasta cijena rada u novih članicama. U posljednjih 12 mjeseci u novim članicama znatno su porasle cijene nekretnina, vodoopskrbe i energije.