Godina u znaku Sarazzina

Ono što se desetljećima spominjalo na rubu rasprava o socijalnoj politici, 2010. je eksplodiralo u polemici koju je, bar kad su stranci u Njemačkoj u pitanju, karakterizirala dosad neviđena otvorenost. Kad se napokon priznalo da se ne radi o radnicima u gostima, ili popularno "Gastarbeiterima", za koje nije važno govore li njemački ili ne jer će se ionako uskoro vratiti kućama, počelo se postavljati pitanje koliko integracije se može zahtijevati od jedva pismenog priučenog radnika iz istočne Turske a koliko od akademski obrazovanog žitelja Istanbula.

Rasprava se intenzivirala posebice nakon spoznaje da Njemačku ovi potonji, dakle dobro obrazovani i ambiciozni stranci, ionako više-manje zaobilaze u velikom luku. Iz ove spoznaje se rodila teorija po kojoj u Njemačkoj isključivo žive loše obrazovani, neuki stranci koji nemaju ni volje a ni kapaciteta za nešto što se zove integracija. Iako ova teorija nije nova, ona je 2010. dobila novog glasnogovornika u liku i djelu Thila Sarrazina (Tilo Zaracin), socijaldemokratskog političara i, sada već, bivšeg člana uprave Njemačke središnje banke (Bundesbank) koji je svojim knjigom "Njemačka ukida samu sebe" potukao ne samo sve rekorde po prodaji nego i po pojavljivanjima u nebrojenim TV diskusijama. Na njima se uglavnom raspravljalo o teoriji po kojoj je budućnost Njemačke ugrožena zahvaljujući sve brojnijoj populaciji stranaca, pri čemu je Sarrazin posebice na zub uzeo one muslimanske vjeroispovjesti.

Integrirani "Elf"

Ova tema nije zaobišla ni središnji sportski događaj 2010, Svjetsko prvenstvo u nogometu. Iako su i na prošlim prvenstvima za "Elf" (njemačku nogometnu reprezentaciju) igrali igrači čiji roditelji nisu rođeni u Njemačkoj, ove godine je njemačka izabrana vrsta već na prvi pogled odavala do koje mjere je njemačka postala multikulturalno društvo. Vladina povjerenica za integraciju Maria Böhmer (Bemer) nije propuštala priliku u javnosti naglasiti činjenicu da su 11 od 23 igrača koje je izbornik Joachim Löw (Joahim Lev) poveo u Južnu Afriku, stranog porijekla.

"Kada malo bolje pogledam uokolo moram zaključiti da nas ovdje ima sa svih strana. Mnogi od vas kažu: 'Mi smo Nijemci, mi pripadamo ovdje'. I zato smatram vrlo važnim što je Mesut Özil (Ozil) odlučio zaigrati za njemačku reprezentaciju. To je bila važna odluka i mislim da bi se mnogi koji su ovdje odrasli isto tako trebali odlučiti", rekla je Böhmer prilikom posjete jednom nogometnom klubu s "miješanim" sastavom.

Mesut Özil, turskog porijekla, i jedna druga zvijezda "Elfa", Sami Khedira (Kedira), iz njemačko-tuniskog braka, dva primjera uspjele integracije. No, ključ uspješne integracije je prije svega jezik.

"Tko ne govori jezik zemlje u kojoj živi samo je pasivni promatrač. Oni koji nauče jezik, napreduju i usto su i dobar primjer drugima", smatra Böhmer.

Na sljedećoj stranici čitajte o "genetici na Sarrazinov način.

Genetika na Sarrazinov način

No "šarena" njemačka reprezentacija, osvojeno treće mjesto na Svjetskom prvenstvu i veliko multikulturalno mnoštvo koje je pred ekranima na trgovima njemačkih gradova pratilo uspjeh njemačke momčadi su jedna strana medalje. Druga se pokazala nekoliko tjedna nakon prvenstva krajem kolovoza. Tada je iz tiska izašla spomenuta knjiga Thila Sarrazina. Ovaj sporni političar, koji je već i prije izlazio u javnost sa spornim tezama, uglavnom na račun stranaca, je ovaj put izazvao pažnju tezama o smanjenoj inteligenciji kod migranata turskog i arapskog podrijetla kao i tvrdnjom kako "svi Židovi posjeduju zajednički gen". No, Sarrazin se u svojoj knjizi i javnim nastupima ne okomljuje na sve useljenike.

"Migranti iz Istočne Europe, Indije, Kine ili Vijetnama nemaju problema s integracijom. Ove grupe su bolje obrazovane i imaju više izgleda na tržištu rada. Oni predstavljaju gospodarsko, kulturno i društveno obogaćenje za Njemačku", kaže Sarrazin.

Istodobno šest milijuna useljenika muslimanske vjeroispovjesti za Sarrazina ne predstavljaju obogaćenje. Problemi s integracijom kod ove grupe, kako tvrdi sporni političar, uzrokuju to da europske zemlje muku muče s useljenicima iz muslimanskih sredina. "Tko nije obrazovan, onaj tko k nama dolazi samo zbog socijalnih povlastica, tko sa sobom dovlači veliki broj članova obitelji, taj će više društvo koštati nego što će tom društvu pridonijeti", zaključuje Sarrazin.

I islam je dio Njemačke...

Ove izjave su uzburkale mnoge duhove u Njemačkoj. I dok mu neki daju za pravo, predbacujući mu jedino način na koji te istine iznosi u javnost, drugi smatraju da se Sarrazin nalazi na potpuno pogrešnom putu. Među njima je i novi njemački predsjednik Christian Wulff (Kristijan Vulf) koji je u svom prvom obraćanju javnosti, i to prilikom proslave 20. godišnjice njemačkog ujedinjenja, za središnju temu uzeo upravo problem integracije ali i pripadnosti različitih vjeroispovjesti modernom njemačkom društvu.

"Kršćanstvo je nedvojbeno dio njemačkog društva. Judaizam također. To je naša zajednička kršćansko-židovska prošlost. No, i islam u međuvremenu pripada Njemačkoj", rekao je Wulff. Ali, umjesto da smiri, ova izjava je dodatno uzburkala duhove. I to posebice konzervativnih krugova.

"Mi, Demokršćanska unija, smo za to da njemačka kultura vodi glavnu riječ u ovoj zemlji. Mi smo protiv multikulturalnosti. Multikulturalnost je mrtva", rekao je krajem listopada Horst Seehofer (Zehofer), predsjednik Kršćansko-socijalne unije (CSU). On se istodobno založio za zaustavljanje useljevanja iz "drugih kulturnih podneblja".

...i kršćanstvo dio Turske

Rasprava oko toga kako se odnostiti prema strancima, pogotovo onima muslimanske vjere, nastavljena je nekoliko tjedana kasnije prilikom posjeta njemačkog predsjednika Wulffa Turskoj. On se ovdje oštro usprotivio zahtjevu za zabranu useljavanja iz Turske, ali se istodobno založio za prava kršćana u toj zemlji, te zaključio kako i kršćani imaju pravo graditi svoje crkve i podučavati svoju vjeru .

Potkraj godine javna rasprava o useljevanju i integraciji stranaca se smirila. No, s obzirom na demografsku situaciju i nedostatak radne snage u mnogim sektorima, useljevanje je tema koja će još koju godinu ako ne i desetljeće zaokupljati njemačku javnost. Ta tema, kako je rekao njemački ministar unutarnjih poslova zahtjeva "staloženost i strpljenje".

Autorica: Sabine Ripperger (N.Kreizer)

Odg. urednik: Z. Ilić i S. Savić