1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Komentar

Godina u znaku Sarazzina

Njemačka je godinama ignorirala činjenicu da u njoj živi 15-ak milijuna građana stranog porijekla. U godini iza nas ta činjenica je, posebice kroz polemične rasprave o muslimanima, isplivala na svjetlo dana.

default

(Ne)integrirani stranci

Ono što se desetljećima spominjalo na rubu rasprava o socijalnoj politici, 2010. je eksplodiralo u polemici koju je, bar kad su stranci u Njemačkoj u pitanju, karakterizirala dosad neviđena otvorenost. Kad se napokon priznalo da se ne radi o radnicima u gostima, ili popularno "Gastarbeiterima", za koje nije važno govore li njemački ili ne jer će se ionako uskoro vratiti kućama, počelo se postavljati pitanje koliko integracije se može zahtijevati od jedva pismenog priučenog radnika iz istočne Turske a koliko od akademski obrazovanog žitelja Istanbula.

Jahresrückblick Flash-Galerie Deutschland 2010 Gesichter Thilo Sarrazin

Thilo Sarrazin na promociji svoje knjige "Njemačka ukida samu sebe"

Rasprava se intenzivirala posebice nakon spoznaje da Njemačku ovi potonji, dakle dobro obrazovani i ambiciozni stranci, ionako više-manje zaobilaze u velikom luku. Iz ove spoznaje se rodila teorija po kojoj u Njemačkoj isključivo žive loše obrazovani, neuki stranci koji nemaju ni volje a ni kapaciteta za nešto što se zove integracija. Iako ova teorija nije nova, ona je 2010. dobila novog glasnogovornika u liku i djelu Thila Sarrazina (Tilo Zaracin), socijaldemokratskog političara i, sada već, bivšeg člana uprave Njemačke središnje banke (Bundesbank) koji je svojim knjigom "Njemačka ukida samu sebe" potukao ne samo sve rekorde po prodaji nego i po pojavljivanjima u nebrojenim TV diskusijama. Na njima se uglavnom raspravljalo o teoriji po kojoj je budućnost Njemačke ugrožena zahvaljujući sve brojnijoj populaciji stranaca, pri čemu je Sarrazin posebice na zub uzeo one muslimanske vjeroispovjesti.

Integrirani "Elf"

Ova tema nije zaobišla ni središnji sportski događaj 2010, Svjetsko prvenstvo u nogometu. Iako su i na prošlim prvenstvima za "Elf" (njemačku nogometnu reprezentaciju) igrali igrači čiji roditelji nisu rođeni u Njemačkoj, ove godine je njemačka izabrana vrsta već na prvi pogled odavala do koje mjere je njemačka postala multikulturalno društvo. Vladina povjerenica za integraciju Maria Böhmer (Bemer) nije propuštala priliku u javnosti naglasiti činjenicu da su 11 od 23 igrača koje je izbornik Joachim Löw (Joahim Lev) poveo u Južnu Afriku, stranog porijekla.

Deutsche Nationalmannschaft Mannschaftsfoto 2. Juni 2010 vor der WM in Südafrika

Njemačka nogometna reprezentacija - U njihovom slučaju integracija je uspješna

"Kada malo bolje pogledam uokolo moram zaključiti da nas ovdje ima sa svih strana. Mnogi od vas kažu: 'Mi smo Nijemci, mi pripadamo ovdje'. I zato smatram vrlo važnim što je Mesut Özil (Ozil) odlučio zaigrati za njemačku reprezentaciju. To je bila važna odluka i mislim da bi se mnogi koji su ovdje odrasli isto tako trebali odlučiti", rekla je Böhmer prilikom posjete jednom nogometnom klubu s "miješanim" sastavom.

Mesut Özil, turskog porijekla, i jedna druga zvijezda "Elfa", Sami Khedira (Kedira), iz njemačko-tuniskog braka, dva primjera uspjele integracije. No, ključ uspješne integracije je prije svega jezik.

"Tko ne govori jezik zemlje u kojoj živi samo je pasivni promatrač. Oni koji nauče jezik, napreduju i usto su i dobar primjer drugima", smatra Böhmer.

Na sljedećoj stranici čitajte o "genetici na Sarrazinov način.