Godina terora „Islamske države“

Kada su teroristi tzv. „Islamske države Iraka i Levanta“ (IDIL) zaprijetili da će se osvetiti državama međunarodne „antiterorističke koalicije“, među zemljama koje su ove prijetnje ozbiljno shvatile bila je i BiH. BiH se, naime, našla na listi zemalja koje podržavaju napade međunarodnih snaga na teroriste IDIL-a, iako u institucijama ove zemlje još nije precizirano šta to konkretno znači. Sigurnosne službe balkanskih zemalja ustanovile su da ekstremisti raznim kanalima odlaze na bliskoistična ratišta, a provedene su i konkretne policijske akcije kako bi se suzbilo vrbovanje i regrutacija pretežno mladih osoba za ratovanje na Bliskom istoku.

Prema nezvaničnim podacima, iz BiH je u Siriju otišlo oko 200 muškaraca i žena kako bi se borili u redovima ekstremista, a najmanje 20 ih je poginulo. Preciznih podataka nema, ali se pretpostavlja da je između 100 i 200 kosovskih ekstremista, također, otišlo u Siriju i Irak te da ih je najmanje 16 poginulo. Nije poznato koliko se srbijanskih državljana, uglavnom sa područja Sandžaka, pridružilo ekstremistima IDIL-a. Internet portal „Vesti Online“ piše da je u Siriji poginulo najmanje pet ekstremista sa područja Sandžaka.

Prema policijskim izvorima, bilo da je riječ o BiH, Kosovu ili Srbiji, osobe koje su se pridružile teroristima IDIL-a uglavnom su pripadale tzv. vehabijskom pokretu. Potvrđuju to i policijske akcije koje su provedene u BiH i na Kosovu gdje je uhapšeno desetine pripadnika ovog pokreta. Među uhapšenima je i vehabijski vođa iz bh. gradića Bužima B.B. koji je osumnjičen za organiziranje i finansiranje odlazaka bh. državljanja na strana ratišta.

Projekt direktor sarajevskog Centra za sigurnosne studije Armin Kržalić kaže da je BiH prva u regionu djelovala preventivno po pitanju zabrane odlaska na strana ratišta kroz usvajanje izmjena Krivčnog zakona.

Represija i preventiva

„Opasnost regrutovanja mladića i djevojaka za strana ratišta i dalje postoji. Ona se ne manifestira samo kroz mobilizaciju mladića i djevojaka za ratišta na Bliskom istoku, već i kroz mobilizaciju za ratišta u Ukrajini. Očito da je ovaj problem dobio šire dimenzije i nije samo karakteritičan za našu zemlju, već je on uveliko prisutan u zemljama regiona (Srbiji, Crnoj Gori, Makedoniji, Albaniji, Kosovu), a i zemljama Evropske unije (EU). Zbog toga, ovaj problem zahtijeva originalan pristup u rješavanju u kojem će učestovati gotovo svi društveni subjekti, a ne samo policija, tužiteljstva i sudovi. Pored sigurnosnog problema, ovo je i sociološki problem i zbog toga treba tražiti da država, kao i vjerske zajednice djeluju proaktivno i da razviju programe kojima će asimilirati ove pojedince u društvo. Za početak, mislim da bi bilo dovoljno obezbjediti humane i normalne uslove za život porodicama i osobama koje nastoje da se regrutuju“, kaže Kržalić za Deutsche Welle.

Kržalić strahuje da bi „jednostran pristup“ sigurnosnih agencija mogao imati kontra-efekat. „Policijske akcije, poput akcije 'Damask', u kojoj je uhapšen i B. B., samo pogoršavaju situaciju i ostavljaju prostora da osobe koje su predmet takvih akcija dobiju još više na popularnosti. O tome nam svjedoči i akcija protiv Nusreta Imamovića i ostalih koja je vođena prije četiri godine, a rezultirala je povećanjem popularnosti Imamovića. On je postao zvijezda i heroj, odnosno dobili smo novi motiv za mobilizaciju mladih ljudi u ove redove“, ističe Kržalić.

Kržalić smatra da treba koristiti „preventivni pristup“. „Također, treba raditi na rehabilitaciji povratnika sa stranih ratišta. Rehabilitacija je dio rješenja, a represija dio problema i nešto što ide u korist zločinačkim ideologijama. Ovakva rješenja su već testirana i dala su dobre rezultate kako za zajednicu tako i za povratnike sa stranih ratišta“, kaže Kržalić.

Direktor Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane Zijad Bećirović kaže da se pričama o dobrovoljcima s Balkana koji ratuju za IDIL želi skrenuti pažnja sa aktualne teške političke, socijalne i ekonomske situacije.

Saradnja državnih i vjerskih institucija

„Potrebno je osigurati da represivni organi jednako obrađuju i druge negativne pojave, jer se može stvoriti ili se već stvara utisak da je represija usmjerena prema određenoj etničkoj i vjerskoj grupi. Neke zapadne zemlje, među kojima Velika Britanija, Francuska i Njemačka imaju mnogo više dobrovoljaca u Iraku i Siriji, ali to nije jedini sigurnosni izazov tih zemalja. Kada je riječ o balkanskim državama, mislim da mnogo veću opasnost u regiji predstavljaju pojedinci koji su neposredno ili posredno sudjelovali u ratnim zločinima i koji sada žive i(ili) rade na području bivše Jugoslavije, ali i na prostorima EU i Sjedinjenih država. Treba imati u vidu i činjenicu da sa balkanskih prostora u Legiju stranaca dobrovoljno odlazi na stotine mladića, koji se kasnije sa različitih ratišta vraćaju svojim kućama. Da li su i oni po povratku na ove prostore sigurnosna prijetnja? Sasvim sigurno, ništa veća od drugih sa kojima se suočavamo“, kaže Bećirović za Deutsche Welle.

Bećirović podsjeća da institucije države svim građanima moraju osigurati integraciju u društvo. „Kada su u pitanju osobe koje iz vjerskih ili sličnih motiva odlaze na strana ratišta, potrebno je uspostaviti saradnju institucija države sa vjerskim institucijama i civilnim društvom koje bi zajedno trebale raditi na pomoći takvim osobama. Represija i policijske akcije ne mogu zaustaviti odlazak mladića i djevojaka na strana ratišta. Sasvim sigurno saradnja u sigurnosnom sektoru je neophodna među državama regije, ali zakonska zabrana može biti mač sa dvije oštrice. Svi smo odgovorni za ovakve pojave, jer su one posljedica općeg stanja u društvu, a to se društvo već skoro 30 godina nalazi u političkoj, ekonomskoj, moralnoj i svakoj drugoj krizi“, kaže Bećirović.