1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kiosk

Godina europskog pogleda u financijsku provaliju

Tisak na njemačkom jeziku ovoga vikenda (31.12.2011 / 1.1.2012.) se, pored aktualnih zbivanja, kritički osvrće na proteklu 2011. godinu. S tim u svezi je dosta komentara posvećeno krizi eura koja je razdrmala Europu.

"Godina 2011. je bila godina u kojoj se već u ožujku toliko toga bilo dogodilo, kao inače niti do prosinca. Bila je to godina u kojoj su jedni događaji presretali druge. Bila je to godina preplavljena događanjima koja se ne pamti od 1989. Bila je to godina kakvu vole novinari, iako to tako ne moraju imati baš svake godine", navodi se u osvrtu Süddeutsche Zeitunga (SZ). Ovaj list tako dalje nabraja:

"Jedva da se u novinskim redakcijama uspjelo uzeti daha nakon pada režima u Tunisu, uslijedila je revolucija u Egiptu, uslijedili su potres i tsunami u Japanu te nuklearna katastrofa u nuklearki Fukušima, uslijedila je revolucija u Libiji uključujući i vojnu misiju, čitav arapski svijet je bio na nogama, uslijedili su orkani financijske, dužničke i eurokrize, što je prodrmalo ne samo vlade, nego i države - prije svega Grčku i Italiju; uslijedili su jedan za drugim krizni sastanci EU šefova vlada i država, uslijedilo je uhićenje šefa Međunarodnog monetarnog fonda", navodi SZ dodajući i činjenicu da je 2011. ubijen Bin Laden, da je došlo do razmjene zarobljenika između Izraela i Palestine, ali se isto tako ističe i da su tijekom godine stalno dodavani sve viši milijardski iznosi za spas eura.

Kolaž fotografija iz 2011

Europu je snašla višestruka kriza

S tim u svezi se u drugom članku SZ-a, posvećenom krizi eura, navodi da to "nije bio isključivo grčki problem i ne samo pitanje prezaduženosti, primjerice u Italiji, Portugalu i Španjolskoj. Europu je snašla višestruka kriza. Tek u prosincu je Europska unija kolektivno priznala (s taktičnim izuzetkom Velike Britanije) da će u cijelosti biti ugrožena njezina egzistencija, ukoliko se sada ne donesu prave odluke. Ova kriza neće jednostavno nestati time što se samo nekoliko noći pregovara u Bruxellesu. Ne, monetarna i dužnička kriza će trajati sve dok države budu imale previše dugova, a ne bude zajedničke usklađene monetarne i financijske politike", piše SZ, zaključujući:

"2011. je Europu teško pogodila, dužnička kriza je gotovo potpuno okupirala političko djelovanje. Ali ipak: Europa se nije odrekla sebe - ona još uvijek jača kroz krizu."

Merkel i Sarkozy

Uslijedili su jedan za drugim krizni sastanci

Dodvoravanje Zapada Gadafiju i vlast obiteljskih dinastija u Grčkoj

Die Zeit u svome online izdanju u osvrtu pod naslovom "Godina istine" piše o lažima s kojima je cijeli svijet konfrontiran 2011. godine i bolnoj istini koja je nakon svake laži uslijedila. Ovaj list tako navodi da je ustvari nemoguće konkretno kazati kako će nam ova godina ostati u sjećanju. "Vjerojatno kao godina arapske pobune i promjene atomske politike (u Njemačkoj, op.a.), kao godina u kojoj je preminuo Steve Jobs i politička Europa nekoliko puta morala baciti pogled u financijsku provaliju. Jedno se, međutim, sa sigurnošću može zapisati: s današnjeg gledišta je to bila godina u kojoj je do izražaja došla realnost. Godina u kojoj su redom pometene sve naše male i velike životne laži. 2011. je bila godina iznuđenih istinitosti.

Tako često, kao možda ne od 1989., sloboda je trijumfirala nad tlačenjem, i laži bile otkrivene. Ali u svu tu radost se miješaju i stid i tjeskoba. To je stid onih koji su se dobrovoljno aranžirali s određenim situacijama, u jednom sklopu komfornosti, arogancije i nezainteresiranosti. Onih koji su veoma dobro živjeli s tim lažima", kritizira Die Zeit, postavljajući ujedno pitanja:

Gadafi na ceremonijalnom dočeku u Parizu

2007. je Gadafi u Parizu dočekan s državnim počastima - 2011. je pokrenuta vojna misija nekoliko zapadnih zemalja protiv njegovog režima

"Kako se Zapad mogao tako dodvoravati jednom bezumnom despotu kao što je Gadafi, s vojnim ceremonijama i pustinjskim šatorom na Elizejskim poljanama? Kako je Europa mogla prihvatiti da dvije kleptokratske obiteljske dinastije Grčku desetljećima smatraju svojim privatnim političkim vlasništvom? I kako su Talijani mogli podnijeti da im u zemlji tako dugo vlada jedan erotoman i prijestupnik poput Berlusconija?

Usto: postoji još dovoljno političkih životnih laži. Njemačka isporučuje oružje u fundamentalističku Saudijsku Arabiju - u ime stabilnosti. Zapad uglavnom šutke promatra kako u narodnom zatvoru - Sjevernoj Koreji - novi despot preuzima vlast. I dalje gomilamo dugove. A i svi mi znamo da će naš način života i gospodarenja na duge staze gledano uništiti naš planet." - zaključuje u svome osvrtu Die Zeit.

Priredila: Marina Martinović

Odgovorni urednik: Senad Tanović